Satan Panonski

Čovjek je napravio izvanredan video:

Možete li vi bolji? :)

Sva tri albuma na CD-u + knjiga Prijatelj za samo 150 kn:
http://www.njuskalo.hr/cd/satan-panonski-sva-tri-albuma-knjiga-prijatelj-oglas-7193226

PAŽNJA! Dosadašnji e-mail kojeg je ovaj blog koristio (catch.cozo...) više ne vrijedi! Novi je: knjigaart@gmail.com. Na njega i dalje šaljite fotke ili ostale novitete vezane sa legendarnog Kečera. Isto tako, naručujte dolje navedene knjige. Svi oni koji su u zadnjih mjesec dana naručili knjigu ili poslali materijal na stari mail, molim da ponove narudžbu/donaciju na novi mail: knjigaart@gmail.com jer zbog tehničkih razloga, podaci nisu zaprimljeni. Zahvaljujem na razumijevanju! ;)

Franko Bušić, splitski slikar, pisac i štošta drugo, kad je o umjetnosti riječ, posjetio je grob pokojnog Satana Panonskog. Između ostalog, bio je prisutan i na jednom od njegovih održanih koncerata u Sarajevu. Pratite rad ovog pankera, nećete biti razočarani. Preporučam, za početak, pročitati knjigu Postbalkanac (ratna proza) i zbirku poezije: NITKO NITKOV KAO JA Franko Bušić

[/IMG]

Uploaded with ImageShack.us

Na ovom linku možete pročitati nekoliko priča od ukopno 60 koje su štampane u knjizi Velika smeđa fleka:



http://issuu.com/zigo_rijeka/docs/velika_smeda_fleka


Tko želi naručiti (štampanu) knjigu (200 str.) neka šalje upit na: knjigaart@gmail.com

Osvrt možete pročitati ovdje: http://www.scribd.com/doc/127932081/Povratak-Satana

Nedavno, na linku: www.muzika.hr "recenzent" kompilacijskog CD-a Zoran Tučkar, maltene je napao čitav projekt, uspoređujući Satana Panonskog s Thompsonom, itd... Ovo je naš odgovor "neupućenom novinaru":

KOMPILACIJSKI «TRIBUTE TO» POSVEĆEN SATANU PANONSKOM NAIŠAO NA OSUĐUJUĆU SUBJEKTIVNU RECENZIJU NEUPUĆENOG „NOVINARA“

Da uvijek netko mora imati nešto protiv tuđeg hvalevrijednog uloženog truda, u ovom slučaju radi se o kompilacijskom CD-u „Oči u magli“ na kojemu se petnaest bendova predstavlja obradama pjesama pokojnog Ivice Čuljka alias Satana Panonskog, pokazao je i Zoran Tučkar autor „recenzije“ naslovljene „Spušta li se opet gusta magla?“. Osim što Tučkar priziva, ničim izazvan glede kompilacijskog uratka, ratnu avet, i aludira spornim naslovom na istu, iz objavljenog teksta na stranicama portala www.muzika.hr vidljivo je da on niti zna išta o punku kao pokretu, niti o punku kao neizostavnom fragmentu underground glazbenog, ali i puno šireg, izričaja. Tako se, već iz prvih iščitanih redaka da zaključiti kako se autor teksta šlampavo i naivno povodi za gotovo mitskim člancima objavljivanim (nakon Čuljakove smrti!) u primjerice „Ex Yu rock enciklopediji“ iz koje se, doslovce, prepisuje podatak: „Ritual pranja kose u WC školjci“. Zanimljivo je da je Ivica Čuljak imao ritual pranja kose (i to u WC školjci!) uz činjenicu da je više od trećine svog, reklo bi se relativno kratkog života, brijao glavu. Druga stvar koju Tučkar navodi je Čuljakovo „neobično služenje zatvorske kazne“. Tu Čuljak niti je imao utjecaj, niti je mogao utjecati na dodijeljenu kaznu od dvanaest godina obaveznog liječenja u psihijatrijskoj bolnici Ivan Barbot – Popovača, radi ubojstva u nedokazanoj samoobrani, iz koje je, na veliko Tučkarovo zaprepaštenje pacijent imao povremeno pravo izlazaka na vikende u svrhu dodatne socijalizacije po zaslugama u suradnji liječenja, odnosno na osnovu dobrog vladanja. Jednako tako, Tučkaru nije jasno da punk niti je „stav“ kako navodi u sad već pomalo smiješnom tekstu, niti je nekakva „energija“. Punk je POKRET, i jasno se zna kad je nastao, gdje i što propagira.
Kad Tučkar kaže da Ivica Čuljak ima „manijakalnu energiju“, na što to točno misli? Na karizmu, ali se nije mogao sjetiti dotične riječi? Tko to zna…I što je to za njega „ekstremizam“ i gdje bi bila njegova granica? Bi li svaki nekonvencionalni pristup umjetničkog izražavanja po Tučkaru bio ekstremizam? Npr. Charles Bukowski, kada je riječ o književnosti, Lucian Freud u slikarstvu ili Marina Abramović kada je performans u pitanju. Zna li on da su članove benda Sex Pistols, kao jednog od začetnika punka, proganjali zbog takozvanog «ekstremizma» ne znajući da je to bend koji je troakordnim ritmom promijenio čitavu glazbenu industriju i integrirao prekretnicu na već dosadan i isforsirani rock? Za Tučkara su mnogi, čini se, bendovi kultni, ali ne i Satan Panonski. Jer o Satanu Panonskom, izgleda, nije napisana knjiga Čizme slobode, najprije devedesetih, da bi prije samo nekoliko godina doživjela i svoje drugo, prošireno izdanje. Mladi dramaturg I. Velisavljević uspješno je adaptirao navedeni roman u radio-dramu i 2010. godine, istim djelom, proglašen najboljim autorom do trideset godina. Radio dramu je snimila ekipa Drugog programa Radio Beograda i više je puta reprizirana. Šuška se nešto i o snimanju istoimenog filma, ali to Tučkar ne može znati. Za njega su kultni bendovi The Spoons i Messerschmitt, koji su, ruku na srce, odlični bendovi, ali o njima se ne može snimiti dobar igrani film, niti izvesti radio drama. Za njih kaže kako su više zaslužili da im «mlađa underground ekipa oda počast snimanjem 'tribute to' albuma. Da jesu, valjda bi on već bio i snimljen… Tako, po Tučkaru, ispada – što manje bend pruža (dakle, samo muziku) to je on kultniji. Da li je Tučkar pogledao dokumentarni film Milorada Milinkovića «Satan Panonski»? Vjerojatno nije, a bio je u kinima gotovo svih većih hrvatskih gradova u sklopu DORF festivala. I zanimljivo, snimio ga je srbin, pa nitko nije pričao o nacionalizmu, kao Tučkar, za kojega, očito, neki davno završeni ratovi još uvijek traju.
Nadalje, Tučkar Satana Panonskog naziva «ekshibicionistom sklonom agresiji» zanemarujući da se radi isključivo o mazohizmu, dakle, agresija nije opća, upućena je uvijek prema samome sebi i ne može nikoga drugoga ozlijediti. Izjavu da je «Čuljak više nalikovao na nekog pripadnika "zlatne" mladeži nego na istinskog punkera» teško je komentirati. Ne znam kakav to panker u njegovim očima treba izgledati? Imati Exploited majicu i čizme od 800 kuna?
Pa kaže, Preslušavanje kompilacije jednako je gledanju reklamnog spota starog body buildera Jacka LaLannea u momentu kada ovaj, privezan za nepomičnu masu pliva u mjestu i objašnjava da na ovaj način jača svoje mišiće. Njegovu ljubav spram gledanja starih nabildanih muškaraca kojima još i zna imena, pustit ćemo neokaljanom, jer smo tolerantni ;)
«Naši underground izvođači opako se trude da iz Panonskog izvuku novo čitanje» – kaže Tučkar, kao da je riječ o knjizi a ne CD-u. A knjigu je Ivica Čuljak napisao i objavio 1990. godine, u Beogradu pod nazivom «Mentalni Ranjenik» i to je jedna od knjiga kakvu još dugo nećemo, na žalost, kada je riječ o jedinstvenosti, susresti u pjesničkoj praksi. Čuljak je i slikao ali ostavimo nešto i za sljedeći put objasniti Tučkaru.– «No, to u najboljem slučaju zadržava nivo zanimljive studijske snimke koja nikakve novce, slavu ili priznanja donijeti neće, ali je lijepo da je snimljena» – nastavlja on, još uvijek zapravo ne shvaćajući da se ne radi o «novom čitanju» nego «čitanju za nove generacije». Ne samo to, usuđuje se izjaviti: «Ima nekoliko uistinu očajnih promašaja», bez da argumentira gdje su to «očajnici» promašili ili koje su to njihove neoprostive glazbene pogreške.
I na samome kraju Tučkar se, uspoređujući Satana Panonskog, iskonskog punkera s pjesama M. P. Thompsona, okomio na treći album pod nazivom «Kako je Panker branio Hrvatsku». Jednom su pitali bivšeg predsjednika RH Stipu Mesića, zašto je pjevao «Evo zore, evo dana», dok se u pozadini studija reproducirao video snimak. Odgovorio je nasmiješen, «Jer su to tada svi pjevali». Izgleda jedini nije pjevao ratne pjesme Tučkar. Naime, on ih sada pjeva i vadi iz prašine…

Uredništvo bloga http://www.satanpanonski.blog.hr

službena recenzija kompilacije Tribute to Satan Panonski:
http://www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15965


KOOMPILACIJA Tribute to Satan Panonski, i još mnogo toga, poslušajte ovdje:http://satanpanonski.bandcamp.com/

ako vam se ne gleda cijela snimka skocite direkt na 18:43 min

http://youtu.be/0eJZB217d-8

ođe ima dobrih fotki, tekstova i koncert koji dosta njih nije gledalo:

http://strazarni-lopov.blogspot.com/2013/01/satan-panonski-1990.html?m=1

[/IMG]

Najnoviju recenziju knjige "Velika smeđa fleka" možete pročitati na ovom linku:

http://prozaonline.com/?p=5231

Knjiga je nabavljiva po cijeni od 65 kuna (s uračunatom poštarinom!) na mailu:

knjigaart@gmail.com

[/IMG]

Nove glazbene generacije odaju počast nasljeđu Satana Panonskog:
http://mixer.hr/2013/01/nove-glazbene-generacije-odaju-pocast-nasljedu-satana-panonskog/




Satan Panonski tribute (Promocija kompilacije Oči U Magli)
Kada?
31. siječanj 2013.

Projekt je smišljen od strane fanova legendarnog Ivice Čuljka "Kečera II" s ciljem da se njegova glazba predstavi novim generacijama slušatelja. Radi se o kompilaciji obrada Satanovih pjesama, a bendovi koji sudjeluju na njoj žanrovski su vrlo različiti. Sežu od alternativnog rocka, punka, dubstepa, folka do black metala. Kompilacija dokazuje činjenicu kako je Satanova glazba inspirirala velik broj bendova i umjetnika koji nisu usmjereni isključivo na punk scenu. Bendovi su dobili zadaću da naprave nove interpretacije Kečerovih pjesama, umjesto da ih generički obrade. Tako su već dobro poznatim pjesmama dali novo lice i identitet. Kompilacija izlazi 27.01.2013. godine na Ivičinu 21. obljetnicu smrti, te će biti dostupna kao free download.

Na promociji će se puštati dokumentarni film o Satanu, slušaonica njegovih pjesama i slušaonica kompilacije, te nastup benda Petar Punk koji sudjeluje na kompilaciji.

Više informacija o kompilaciji nađite na facebook stranici: http://www.facebook.com/events/186672581478790/?sestsessionid=1000028544330181357713521

Ulaz se otvara (31. siječnja 2013) u 20h, a karte možete nabaviti na ulazu po cijeni od 20kn.

Prihod od ulaznica za promociju će biti uložen u tiskanje fizičkog izdanja koje će se moći kupiti tokom sljedeće godine.

Sa sobom je potrebno imati člansku iskaznicu KSET-a. Zelenu iskaznicu nabavite na ulazu (5kn) ili preko dana na šanku KSET-a (0 kn).

ETO, NAPRAVLJEN JE JOŠ JEDAN BLOG VRIJEDAN PAŽNJE:
http://ivanglisic.blogspot.com/
...BACITE OKO :)





INTERVJU S LEGENDOM YU PUNKA I JEDNIM OD OSNIVAČA PUNK-POKRETA, IVANOM GLIŠIĆEM, AUTOROM LEGENDARNE KNJIGE ČIZME SLOBODE, PROČITAJTE OVDJE: http://www.avangardaportal.com/mesta-za-268izme-slobode-ima-samo-u-manjim-grupama--intervju-sa-ivanom-gliscaroni263em.html
...KNJIGA JOŠ IMAM PA MOŽETE NARUČITI NA MOJ MAIL, PIŠE KOJI JE, NEGDJE DOLJE ISPOD... ;)



PIŠE SE JOŠ O KEČERU:
Glazbeni dnevnik: Satan Panonski, 'Oči u magli'

[/IMG]
Na fotografiji, gore: Kečer II (s irokezom) i Adolf (desni) u bendu Pogreb X.


NA OVOM LINKU POSLUŠAJTE DOBRU MJUZU:
Spomen profil: SATAN PANONSKI




Ludnica, ha?

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Satan panonski - gitarijada u Vinkovcima 1990


U 6 djelova na jubito može se pogledati čitava gitarijada.

[/IMG]

[/IMG]

KOMPILACIJA U SPOMEN KEČERU - uskoro!

Tko slušao nije, neka navrati na:

http://satanpanonski.bandcamp.com/

 

[/IMG] [/IMG] ...jena od rijetkih fotki zabilježenih tijekom rata

[/IMG]

Što reći? U nekoliko mjeseci, dolje dvije spomenute knjige prodali smo u troznamenkastom broju. Knjige "Čizme slobode" i "Velika smeđa fleka" kupovali su Punxi iz čitave HR, te iz Srbije i BiH. Naravno, 90% tih knjiga prodane su na području RH, ali zanimljiva je sljedeća činjenica; osim Druga Hibrida, mog kolege Šankera, te konobara koji nam toči pivo za tim šankom, NITKO drugi iz čitave Istre nije naručio knjigu (a Druga Hibrida tu ne računam, ipak je on iz Osijeka!). Sve su otišle "preko Učke", usprkos činjenici da ekipa iz Pule ima priliku kupiti knjigu bez troškova dostave, osobnim preuzimanjem. Pa se ja sada pitam, ima li u Istri Punkera?! - ili je sve ostalo samo "na papiru"? Pula, nekad najjači grad alternative, pokretač Monte Paradiso festivala po tom pitanju, potpuno je podbacio. Što li slušaju svi ti silni ljudi? Čitaju li knjige Nives Celzius?! Ili su ortodoksni Punxi naprosto preselili iz Istre?

...žalosno, nekada je bilo drugačije ovdje. No, nebitno, ima nas još! Gdje god...

nevezano za to, evo jedne prave stvari:

Nova književna kritika "Velike smeđe fleke" u emisiji Bibliovizor, Trećeg programa Hrvatskog radija, by Dario Grgić:



[/IMG]

Da ova knjiga nema bliskog doticaja s temom bloga, ne bih je ovdje ni "reklamirao". No kako ima, moram.
Dakle ovu knjigu biste trebali imati iz sljedećih razloga:

- Knjiga započinje aforizmom Satana Panonskog koji (na neki način) simbolizira čitavo štivo.
- Jedan od glavnih likova veliki je štovatelj Satana Panonskog i ne štedi ga spominjati.
- Najduža od šezdeset zastupljenih priča je ona o mom prijatelju-ratniku Kreletu, VG-bitangi (pronađi ga pod stare postove na temu "tatoo")...
- Osim što je Krele VG-bitanga-ratnik glavni lik najduže priče, ujedno je bio i autorova inspiracija mnogih nezamislivih događaja najdužeg poglavlja knjige.
- Knjiga sadrži čak 204 stranice, a košta samo 59 kuna, u što je već uračunat "put knjige do vašeg poštanskog sandučića", ako je naručite na ovaj mail, s naznakom "Velika smeđa fleka" :

knjigaart@gmail.com

- Knjiga sadrži dvije nagrađene priče i tri izdvojene među "deset najboljih autora" na regionalnom natječaju priča.
- Narudžba bez suviše komplikacija: nakon što pošaljete mail sa svojim podacima, odnosno adresom, knjiga će već kroz nekoliko dana stići na vaša vrata, a novac ćete dati poštaru ;)

Službene stranice izdavača: www.zigo.hr

Na zadnjoj piše:
[/IMG]

Članak iz novina (Glas Istre):
[/IMG]

Ako vam je ime autora poznato od ranije, a ne znate točno odakle, budući da ste posjetitelj ove stranice, najvjerojatnije će to biti iz knjige Čizme slobode; njenog: predgovora, impressuma i In memoriama ;)

Svi oni koji nisu mogli fizički prisustvovati promociji knjige, foke mogu pogledati na ovom linku:
http://www.mojarijeka.hr/korisnik/Katapult/slike/daniel-radocajvelika-smeda-fleka/

Foršpan s promocije knjige "Velika smeđa fleka" koji potpisuje riječki Filmaktiv, objavila udruga Katapult:


Ponovno u dnevnom tisku:
[/IMG]

Intervju s autorom:
http://konkursiregiona.net/intervju-sa-danielom-radocajem/

NOVO!

PUNK KNJIŽEVNOST

IZAŠLO DRUGO IZDANJE LEGENDARNOG PUNK-ROMANA "ČIZME SLOBODE", neumornog Punkera Ivana Glišića

[/IMG]

Ono po čemu se ovo, drugo izdanje, razlikuje od prvog jest u broju stranica, prije svega. Prvo izdanje imalo je svega 45 stranica, drugo ima 93 stranice, dakle DUPLO!
Druga stvar, drugo izdanje obogaćeno je Kečerovim nikad štampanim CRTEŽIMA!
Treće, Kečer i njegovi Vinkovčani više ne pričaju ekavicom, već hrvatskim jezikom!
Četvrto, sadrži poseban prilog s Kečerovim proznim i poetskim radovima. Uglavnom se gledalo da to, uz pokoji legendarni i neizostavni uradak, budu stvari koje nisu štampane. A tu je i pokoja sličica…

Tiraž ovog izdanja je LIMITIRAN i namijenjen pravim kolekcionarima, stoga zagrabite dok nije nestalo, a nestat će, veoma brzo. Zbog toga će, za desetak godina, knjiga vrijediti ko suho zlato…
Što je najsmješnije, cijena je NON-PROFIT: 35 Kuna

Ukoliko naručite uz Čizme Slobode i drugu novu Glišićevu knjigu Plastično lice, odobravamo dodatan popust. Plastično lice također je drugo izdanje legendarnog romana o potrazi za identitetom, na 128 stranica, i nudi se po cijeni od 30 kuna. S njenih ćete korica, dolje, moći gledati moje lijepo raznobojno lice. Tako, obje naručene knjige dobit ćete, uz popust, za samo 50 Kuna! Svakako NE PROPUSTITE OVU PRILIKU!

(Pojašnjenje interesentima iz BiH koji mi se javljaju, 50 kuna dođe nešto manje od 7 eura, ustvari točno 6,84 eura. To je uglavnom i cijena za Srbiju.)

[/IMG]

Po romanu Čizme slobode u adaptaciji diplomiranog dramaturga Ivana Velisavljevića snimljena je i radio-drama. Interesenti koji nisu uspjeli čuti, mogu uz knjige dobiti i CD s audio zapisom, uz nadoplatu od par kunica, koliko stoji prazan CD.

POŠTARINA za jednu knjigu iznosi 12 kuna, za obje 15 kuna, ukupno.
KNJIGE ŠALJEM IZ HRVATSKE U HRVATSKU.

NARUČITI na ovaj mail: knjigaart@gmail.com s obaveznom naznakom «KNJIGA» u subjektu maila, kako vaš cijenjeni mail ne bi završio u smeću zajedno s ostalim spamovima.

Ukoliko naručujete iz Srbije, naručite direktno od Glišića, za par eurića, na evaj mail: ivangl@sbb.rs

Podsjetimo, prvo izdanje legendarne knjige Čizme slobode pojavilo se 1995 godine i odmah je rasprodano. Za onoga tko ne zna, riječ je o Punk-romanu s glavnim akterom Satanom Panonskim u središtu Punk-pokreta. Ovaj roman, preporučam, ne samo Kečerovim fanovima, već svim ljudima koji su ikada bili u doticaju s Punkom i undergroundom! OVAKVA KNJIGA NIKADA I NIGDJE U SVIJETU NIJE NAPISANA!

Materijal stiže,
meni se diže... :)
[/IMG]

Drug Hibrid, opet aktivan:


Prvo je neki pulski "čedo" prefarbao dotičnu riječ,
potom je Hr pošta nasadila svoj sandučić na pola grafita,
da bi ga, naposlijetku, ovi iz gradskog poglavarstva,
prefarbali kao i sve druge grafite u toj ulici. Naravno, izuzevši, u potpunosti,
one grafite koji se tiču fucking nogometa!!!
[/IMG]

...poslao je sljedeće:
[/IMG]

[/IMG]

...očekujem da šaljete još dobrih fotki!

:) ajd, pogađajte tko je poslo fotku:
[/IMG]

Razgovor s Ivanom Glišićem.
Razgovor je premijerno objavljen u Dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja "Zarez" br. 329, 1. ožujka 2012., str. 36-37.
Pitanja postavljala: Suzana Marjanić

[/IMG]

S Ivanom Glišićem, najvećim underground književnikom ex-YU, kako ga određuje Daniel Radočaj, novinarom, direktnim sudionikom ondašnje zajedničke, bez državnih granica rock i punk scene, razgovaramo sa zakašnjenjem povodom objavljivanja drugog, dopunjenoga izdanja njegova romana Čizme slobode (2009) posvećenu Satanu Panonskom i njegovu tjelesnom tekstu otpora ispisanoga žiletom

Prvo pitanje neka bude kontekstualno za one čitatelje/čitateljice koji još nisu uspjeli pročitati vaš roman o Satanu Panonskom: dakle, kada ste upoznali Ivicu Čuljka, Kečera II., i zbog čega se sredinom ratnih devedesetih odlučujete napisati roman o njegovu strastvenom životu i djelu? U knjizi, romanu Čizme slobode opisujete kako ste se prvi puta upoznali u kući njegovih roditelja u Ceriću.
– Fanzin Delirium, Dragana Radanovića Radane, objavio je 1985. godine moj punk roman Rock and Roll Warriors. Ivica me nazvao iz Popovače, predstavio se, i zamerio što i njega nisam u knjigu stavio; ja sam rekao da nisam znao za njega. Tad sam se družio s Denisom Čulinovićem Hašom iz bendova Buka i Patareni, knjiga je o tome. "E odsad ćeš, ako me se ne plašiš i ne stidiš, znati, imenjače", kaže Ivica. To me nasmejalo. Upućivao me i na njemu odane punkse, da me kao najstarijeg paze. Kad se Yu raspala, i počeli ratovi, napisao sam Čizme slobode, sećanje na Kečera, i na predratnu, divnu, sada nepostojeću Punk Prisnu Porodicu. Ja sam u punk uleteo 1975. u Londonu. Tada su dizelaši na ulici masakrirali jednog člana benda The Adverts. Kao što su kasnije zloupotrebili Sid Viciousa, stavili mu svašta u piće, podmetnuli mu nož, pa ga optužili da je ubio svoju devojku Nensi, kako bi se osvetili zbog uvreda kraljevskoj porodici pesmom God, save the queen. A s pučanstvom šta bude...


Orlove kandže nastavak Čizama

Do sada ste napisali, objavili pedesetak knjiga; u kojima, pored navedenoga romana, možemo susresti vašu zaokupljenost stvaralaštvom Satana Panonskog?
– Ja sam 1964. godine završio jugoslovensku i englesku književnost, počeo sam pisati 1967. godine. O Kečeru je kamenčić u mozaiku moga stvaralaštva. Nas dvojica smo 1989. uradili knjigu Deca starog Bakunjina, antologiju Yu alternativne poezije i slikarstva. Sad radim na punk romanu Orlove kandže, nastavku Čizama, gde pokazujem šta je bilo s drugim junacima koji su uspeli da izbegnu mobilizaciju, tobožnje dobrovoljne odlaske u rat, kako je bilo u emigraciji, kako kad su se vratili. Moje punk knjige su poput fanzina; u svakoj pesme, crteži, stripovi punksa, kao dodatak. Takva je naročito Mozak u tegli.


Kako ste se upoznali s Danielom Radočajem koji vodi blog posvećen Satanu Panonskom, a koji je napisao i pogovor vašoj knjizi?
– Putem pisama, sredinom devedesetih. Radočaj je nekako došao do prvog izdanja. Slao mi je i fanzine iz Pule. Stizali su, iako je bio rat. Mislim da je tada imao 15 godina. U međuvremenu, završio je faks, postao izuzetan pisac, dobio je nagradu za knjigu Velika smeđa fleka. Radio mi je omot i za reizdanje Plastičnoga lica, s kolor pejzažima dalmatinske obale koje je naslikala Radočajeva mati. Uradio je i za The Wreckhouse Tales i Yellow Dog, Žuti Ker; crteže je radio punks iz Požege, Boris Milaković Kukatz. S njim sam imao zin Udarac Drito. To su moja punk/hc dela, prevedena u Baltimoru (USA) u prevodu filosofa Davida Stonea. Dobili smo tamo visoke ocene. Žutog Kera ima na internetu za skidanje. Sad Radočaj radi omot za Moje druženje s Pasolinijem, gde će biti i fragmenti magistarskog rada o Pasoliniju, Antonele Pivac, profesorice sa Sveučilišta u Splitu i Zadru. I to nonprofit, samizdat. Prođu imaju samo knjige koje pišu kraljice folka, silikonske tv voditeljice i knjige žestokih momaka s pločnika. I novom, tobože demokratskom, establišmentu nije poželjno ništa umno...


Izložba Ex Yu punk bez punkera

U razgovoru za Novi reporter 2009. godine izjavljujete kako tek sada ima povoda za opori pank; kakva je scena u Srbiji u odnosu na našu scenu i koje biste mlađe bendove posebno izdvojili po njihovim žestokim energijama protiv, kako bi rekao Kečer II., političkoga establišmenta?
– Sada su socijalne razlike ogromne. U naše vreme nisu bile takve. No, naslućivalo se rasulo; posle Brozove smrti oni na vlasti i oko nje počeli su da sve više lažu i kradu. I mi smo pisali i pevali o tome, upozoravali; bilo je toga i ranije, u Crnom Yu talasu/valu. Bili smo punksi iz stvarnog opredeljenja. Sada je punk moda. Većinom deca iz dobrostojećih krugova pišu punk romane o svekolikom jadu i čemeru, a da ga nisu osetili na svojoj koži; imaju punk bendove i zovu na pobunu. Stalno su na televiziji, dobro plaćeni. Ima i mojih ili Kečerovih vršnjaka. Uzgred, ja sam od Keča stariji 18 godina. Vele bili su punksi. Ali mi smo se svi poznavali, za ove nisam čuo. Nedavno je bila izložba Ex Yu punk. Na fotografijama tobožnji punksi! Nigde nas koje je, kako nekada reče Kečer, punk mnogo koštao. Pravi punk je iz naših, nižih slojeva. I sve smo postigli svojim talentom i trudom. Sada, pored ostalih, pratim bend Hladno pivo, s Hađom se znam još iz doba Buke i Patarena. A pratim i KUD Idijoti, i njih znam od pre. Pre rata, mi smo jedni drugima slali fanzine, knjige, kasete. Punk lažnjake ne čitam i ne slušam.

Zbog čega je šutljivoj većini, kako ju je nazivao Tomislav Gotavac aka Antonio G. Lauer, ipak draži, bliži, srcu i duši miliji licitarski i cukervaserski nacionalizam od utopijskih bratstava i komuna tipa punk bratstva? U tome smislu roman Čizme slobode i posvećujete cijeloj toj generaciji bez budućnosti koja je stradala pod mrakom nacionalističkog ratnog bjesnila bez razumnoga cjepiva.
– Nisu im bili miliji, nego je to licitarski i cukervaserski nacionalizam iz golemog straha od vlasti i onih oko nje. Šta si mogao za sebe i svoje ako si niko i ništa? To sam opisivao. I kako su moćnici izazvali te ratove, šutljivu većinu doveli do prosjačkog štapa, terali im decu u rat. A kome je od onih na vlasti i oko nje na svim podeljenim stranama nešto falilo. Sastajali su se po elitnim mestima, pregovarali, dogovarali, delili prostore, potpisivali mirovne sporazume uz viski i tompuze, pa se opet svađali. I sad isto, ali uz: "Zaboravimo što je bilo. Hajde ponovo da se pobratimimo, pa zajedno u EU."


Kečer i Marina Abramović

U vašoj knjizi, romanu, Čizme slobode, koji Daniel Radočaj određuje kao memorijalno-istraživački roman, navodite kako je Satan Panonski u svojoj sobi u roditeljskoj kući u Ceriću imao na zidu poster Marine Abramović i da je zapravo i svoje body art izvedbe temeljio na njezinim radovima. Je li vam možda pričao gdje se prvi puta susreo s njezinim performansima; odnosno, da li je njezine performanse i gledao uživo?
– Marina je u Yu bila neprihvaćena. Kečer je širio glas o njoj, čuo je, a rekao mi i video, u Nemačkoj, pre zatvora i Popovače. Izjavljivala je kako više ceni duh od tela. Na svojim izložbama skida se naga, penje na postolje: "Pipajte me, možete me i reckati žiletom, ubadati čiodama, dušu mi ne možete uzeti." To su joj posetioci i radili. Kečera je njen stav oduševljavao, pa je i on isto činio na pozornici. To je poruka: "Ljudi, okrenite se duhu, ne procenjujte po odeći, novcu, telu. Uzmite mi telo, duh ne možete."


Dizelaši i krimi milje

Prilikom promocije svoje prve i jedine knjige Mentalni ranjenik 1990. godine u Beogradu Ivica Čuljak, Kečer II. izveo je performans vlastitoga samospaljivanja gdje mu je netko u tom izvedbenom autodafeu umjesto špiritusa podmetnuo benzin. Zapisujete kako ga nakon toga užasa, naime, ostaje invalid jer mu je izgorjela lijeva noga, posjećujete u njegovu selu i zamjećujete nove plakate na njegovu zidu: tako su se pored Marine Abramović našli i bečki akcionisti – Günter Brus i Rudolf Schwarzkogler kao i plakat Gine Pane – fotografija na kojoj se spomenuta umjetnica body arta naga obmotava bodljikavom žicom.
– To s benzinom... Nisu mu to uradile vlasti nego dizelaši. Mi smo i širom ex Yu doživljavali pljuvanje i psovanje u busu, vozu, parku, na ulici. Uvuku se na koncert, izazovu tuču. Mi smo bili zaista miroljubivi. Dođe policija, izgrednici pobegnu, a punksi krivi za sve. Nama poturene palice, noževi, suzavci... Od dizelaša su u ratu nastali krimi momci. Kad sam Kečera video u njegovom selu, posle tog koncerta, još je imao one postere. Kečer je prvi u ex Yu stavljao sebe u žice i lance. Simbolični gest kako nas je društvo okivalo. Posle Kečera niko to ovde više nije radio. A otišli smo kod njega Zoran Šalinović, njegov najbolji prijatelj, i ja. Zoran je dobar pesnik, objavio je dve knjige. Kad sam bio urednik na Radiju, često je gostovao kod mene i pričao o punku, i istorijatu Vinkovaca. On me upoznao i s bendom Majke. Odvezao sam se šinobusom u Vinkovce, a Zoki je imao stara crvena kola.


Bili smo velika deca...

Koji je Satanov performans vama osobno ostao u sjećanju, naravno, pored ovog strahotnoga, kukavički podmetnutoga autodafea?
– Kečer je voleo performanse, tamo gde se zatekne kada je izlazio, za vikend, iz Popovače, i posle, kad su ga pustili, pukne mu film, dođe sam, iznenadi te. Pa zove punkse telefonom. Kakav je bio pre zatvora i Popovače, to treba da kažu oni koji su ga tada poznavali. Mnogi misle da smo delovali destruktivno, što je laž. Ko je želeo s nama, morao je da pravi fanzine, da ima bend, da piše, slika. Političari su imali svoju politiku, sveštenici svoju crkvu, mi – Punk Prisnu Porodica. Na performansima budu i maske, farbanja tela, razna odeća i obuća, ritmovi i igre. Kao u pagana. Otuda je Ivica stavljao: "Ja, Paganin!... Ko je tužan, priđe i kaže mu: Glavu gore! Pljuni, razmaži prašinu, pokopaj probleme!" Bili smo velika deca. Uzeli smo to iz francuskog fovizma, s kraja 19-og stoleća. Otuda moj roman Fovizam ili Radost življenja...

Navodite kako je imao zamisao da na imanju njegovih roditelja osnujete art komunu za punkere iz cijele YU. Kako ste zamišljali komunu i kakav je bio stav njegovih roditelja prema toj zamisli ushitnoga zajedništva?
– Bilo je najpre planova za komunu na tromeđi Slovenije, Hrvatske, Mađarske. Poput art radionice Fabrika, koju je u Njujorku imao Warhol. I filmove da snimamo. Tada smo Keč i ja radili na rukopisu Deca starog Bakunjina; on – korice i crteže, ja – pisma, poeziju i foto-album punksa ex Yu. Još uvek to je jedina antologija ex Yu undergrounda. Tad smo obišli i njegovu njivu, za komunu. Mislim da su mu roditelji dali odobrenje. Bio je bez kape, jedva s kosom, u sivom vunenom džemperu, s belim i braon šarama, krenuo je da me otprati na stanicu, sa Zoranom; zabrinuta mati, sva u crnome, mu vikala: "Ivice, štap!" U bifeu na stanici jeli smo ćevape, pili pivo. Ja sam pušio, on i Zoran nisu voleli cigare. Dođe šinobus, izgrlimo se, triput poljupci u obraze. I više se nismo videli. Ja sam bio najstariji punks, skoro vršnjak roditeljima punksa, pa su se roditelji čudili otkud ja s njihovom ludom decom, a kad vide naše fanzine, knjige, kasete, shvate da su im deca pametna, ali neshvaćena od strane ludog establišmenta.


Što je točno značila karizmatična kratica K.O.Z.O. – Kečerov odred za odmazdu koju u uvodu vašem romanu spominje Daniel Radočaj?
– To je bilo ubojitije: Kita Onim Zlotvorima Odozgore! Ipak, Kečer je često patio što niko od zvaničnih izdavača ne želi da mu objavi knjigu. Njegove prve pesme u knjizi bile su u Deci starog Bakunjina. To ga je teralo da još više stvara. Govorio je: "To je njima moj K.O.Z.O.". Da, nameravali smo da štampamo Mentalnog ranjenika, u Šapcu, ali izdavač odbije: ko će to da kupuje, vi punksi delite besplatno, pravim gubitke. Kečerovu adresu dao sam Šapčaninu Milomiru Gruiću Fleki, voditelju tada kultne underground emisije Šišmiš, na Radio B92. I on se, pored ostalih, potrudio za knjigu. O Fleki i Šišmišu imam sa Stanislavom Sašom Nedeljkovićem book Sve što znam o Junkiju ili Gde je pogrešio Majakovski.


Killer brani domovinu

Na početku romana navodite kako je pojava ploče Killer brani domovinu nastala kao jedan od cinizama nacionalističke propagande na koju je Satan Panonski bio prisiljen kao i uostalom brojni mentalni ranjenici svih sustava. Kako su te vijesti-montaže-demontaže bile primane u punk pokretu u odnosu na istinu da je u rat bio prisilno mobiliziran?
– U haosu raspada i ratova, oni na vlasti i oko nje, iz svih tabora, umeli su itekako da zastraše i da zloupotrebe i narod, i poznate ličnosti, uzore mladih, da ih tobože dobrovoljno pridobiju. S Kečerom sam se telefonom čuo pred front, iz Ljubljane; bio je kod slovenačkih punksa, dao sam mu neke adrese. Potom sam i o njemu nalazio u novinama – ovo, ono, više ne iz prve, njegove ruke, to sam i naveo u romanu. Tako da je i roman neka vrsta vijesti-montaže-demontaže. Upravo takav pobuđuje pažnju čitalaca, ali umetnički nastrojene inspiriše. Čizme slobode inspirisale su punksa, sada diplomiranog dramaturga i magistra književnosti, Ivana Velisavljevića, te ga 2009-te adaptirao u radio dramu, i za to je dobio prvu nagradu Radio Beograda. A gledajte umetnike koji su preživeli; ponovo po bivšim republikama imaju koncerte, izložbe, promocije, izvinjavaju se i izjavljuju kako su onda morali, zarad svog života, i života svojih, da rade ovo, da kažu ono. Inače, Kečer i ja smo pobuđivali veliku pozornost. Nažalost, nikad nismo nastupili zajedno. Zoran Šalinović je stalno insistirao. No, ja ne mogu na pozornici da čitam svoje punk romane. Na Kečerove koncerte se dolazilo kao na hodočašće, iz cele ex Yu, posebno u Novom Sadu. Na promociji mog punk romana Ura, ura, matura, u Beogradu, bilo je nekoliko stotine punksa sa svih strana. Prostor mali, knjižara u centru, pa se ulazilo u nastavcima, po pedesetak, na po dvadeset minuta.


Koliko je točna ona urbana legenda o njegovu prepoznatljivome crnom fesu koji je stavljao, kako je npr. zabilježio Gordan Nuhanović u Globusu 1993. godine, na glavu samo u posebnim prigodama. "Crna figura s fesom na glavi koja defilira gradskim ulicama očito je ostala duboko urezana u sjećanje njegovih sugrađana. I u ratu je Satan pazio na image!"
– Fes je preuzet od Maura. Nosio je i kapu pilota, ruski kačket, vikinšku kacigu s rogovima, šaman/manitu amajlije, kao meni moja crna beretka sa antenicom na vrhu, za poruke iz Kosmosa. Mi smo sebe nazivali i Marsovcima, otuda moj roman Mars, punk strle for life. Imali smo moto: "Neki vele braća i sestre smo po bogu, samim tim u incestu/ to je taj praroditeljski greh." Darwin pak kaže postali smo od čovekolikih majmuna. Mi smo govorili: "Postali smo od Vanzemaljaca." I sad novine pišu ovo i ono o Ivici, da je živ, nije više punks, ima Bajker Prisnu Porodicu. Pa kako s grupom mladih delikvenata obija grobnice po Zagorju, Slavoniji i Vojvodini, tako se izdržavaju i kriju. Kako su maltretirali neke cigane, cigani ga prepoznali: "To je On! Satan Panonski!" Kao da su znali ko je on. No, sve to je i dobro, Kečer je postao underground mit, nadrastao samoga sebe; takav prestao je da bude svoj, poput svakog mita pripada svima, neko ga blati, neko uzdiže, neko voli, nekome je oduran, neko je ljubomoran, neko ravnodušan. I tu nema ljutnje. U protivnom ne bi bio mit, pao bi uveliko u zaborav. On je svoje rekao i jasno i glasno, i između redova. Pitanje je gde smo i kakvi smo mi. I šta ostaje od nas posle smrti. Uzgred, Kečer je obožavao romsku muziku. Ja sam mu slao kasete Esme Redžepove, a iz Rusije ruskih cigana.


Body art i auto-agresija

U romanu Čizme slobode navodite Kečerovo pojašnjenje vlastitoga body arta, odnosno: "Kako da na koncertima i recitalima ne posežem žilete, čaše, boce i noževe i ne radim body art, napuštajući podijum u krvi!" I pritom pridodaje kako se time ne bori protiv moći establišmenta, već protiv vlastite nemoći da išta promijeni nabolje. "Moć Establišmenta je jaka onoliko kolika je moja Nemoć...". Odnosno, to ispisivanje teksta otpora na vlastitome tijelu, kako navodi Daniel Radočaj u pogovoru vašem romanu, nije nazivao mazohizmom već auto-agresijom
– To je, rekoh, od Marine, i G.G. Allina. Cenite duh, koji odlazi u Kosmos, a ne telo koje odlazi crvima. Ima auto-agresije. Ivica je to radio na sceni, a koliko je to radilo, i radi, kod kuće ili u kafani. Nikad iz radosti, nego od nemoći i tuge, kad prejaka reč ili pesma, pogode u srce, te lome rukama čaše, ili flašu o glavu. Svi nosimo auto-digresiju/agresiju, priznali ili ne. Moj moto je: Niko od nas pre rođenja nije imao katalog da bira roditelje, mesto i vreme rođenja, veroispovest, izgled, boju kože, i jezik, ali posle rođenja ima izbor: Biti Čovek ili Zver...


Isto tako iznosite njegovu otvorenu priču o tome kako je zapravo aseksualan, da podjednako osjeća zazor prema oba spola: prema muškom spolu od kada ga je Lugar maskiran u vučju kožu pokušao silovati, a pogotovo kad su ga braća Debeljak pokušali napastvovati, te da su sve gej izvedbe bile, kako navodi, "iz čiste zajebancije ili provokacije". Recite, navodite li te njegove iskaze prema sjećanju ili prema njegovim zapisima, pismima?
– Kečer je govorio i pisao: "Što sam više uman, to sam manje telesan." I kao što se igrao Indijanca, Satane i Paganina, igrao se i geja – šminkom, oblačenjem, govorom. I u pismima ljubavno oslovljavati. To je druge šokiralo, mi smo to smatrali sprdnjom, zajebancijom. Što se ne zagrliti, lupiti po guzi, naskakati jedno na drugo kad to rade pred kamerama fudbaleri, ragbisti, košarkaši kad daju protivniku gol? Navodim to i prema njegovoj priči, i njegovim stihovima, pismima, treba pažljivo sve njegovo razmotriti. Poznavao je i rad Freuda, Junga, Adlera...


Zbog čega je, među brojnim nadimcima, imao i nadimak Petar Pan i Pinokio? Među ostalim nadimcima bilježite i zbog čega je uzeo nadimak Satan Panonski: "Predstavljam se kakvim me vide primitivci – Satanom iz Panonske nizine! Njima prkosim, u inat!"
– Svi smo imali nadimke. Mene su, najstarijeg, zvali Matora Ajkula. Kečer mi uradio maskotu: krug, u krugu raširene čeljusti ajkule, sa zubima iz kojih kaplje sluz, a sve to opet liči na W, od Warrior. Zvao me i – Faraon! A on je imao nadimke Petar Pan i Pinokio, obožavao je te Diznijeve crtaće. To s rogovima i nadimkom Satan Panonski? Nema veze sa sektama i Satanom. Uzeo je iz mitova, u starih naroda simbol snage i svekolikog prkosa su glava i rogovi bika. Neuki su u tome videli Nečastivog te je Ivica iz zezanja uzeo to.


Romanu pridajete i Literarni dodatak s tekstovima Ivice Čuljka, Kečera II., Satana Panonskog. Kako ste došli do tih njegovih radova?
– To je nakupio Radočaj. Ja sam deo toga dao početkom devedesetih Igoru Bašinu Bigoru, za fanzin D'Iks (Ljubljana). Kečer je Igora upoznao preko mene. A veći deo dao sam Andrei Tomašević, ona je bila naša punk princeza iz Beograda. Pripremala je fanzin Shaved Woman/Obrijana žena, pa da jedan broj posveti Kečeru. Usledilo je NATO bombardovanje, i sve je propalo.


Ex Yu Punk Muzej

Iz koje godine datira Kečerov zapis Kralj žileta u kojemu pojašnjava okolnosti ubojstva zbog kojega je osuđen na dvanaest godina?
– Nastajao je u pritvoru. I priča koju je svima slao, kako je Žrtva, nož su podmetnuli dizelaši, kako je u pritvoru psihički i fizički zlostavljan, te je imao grozne napade straha, i premešten je u Popovaču. Tu je dobio mali atelje, zahvaljujući doktorki, mislim da se zvala Ines, u mom romanu je Olja; ja sam u romanu menjao imena ličnosti i nazive prostora. Tu je i posete primao. I pisma. Nekoliko hiljada. Toliko je i poslao. U svakom svoje stihove i crteže. Davao mi ta tuđa pisma, ja nisam hteo; imao sam i ja toga na stotine, a uslovi života, kao i kod Kečera, nikakvi. Nema Ex Yu Punk Muzeja, pa da traga za tim stvarima izvornoga punka.


Nadalje, u tekstu Vojnik do vojnika Ivica Čuljak bilježi kako je njegov tata Nikola najveći pozitivni anarhist. Ipak, kako navodite, prilikom prvog susreta s Kečerom II., u roditeljskoj kući – bio je odjeven po roditeljskom zakonu – u "pristojnoj odjeći". Jeste li susreli njegovu obitelj nakon njegove smrti?
– Nisam ni pre ni posle, sem kratkog viđenja majke. Od raspada Yu nisam se makao iz sobe. Još nešto. Kečer i ja smo u znaku blizanaca. Govorio je to je najgori znak, dvojakih ličnosti, jedna mirna i tiha, druga avanturistička, ratoborna. Otpadaju i priče kako je imao bujnu kosu, kako ju je prao u WC šolji. Obojica smo bili skoro ćelavi. Kod kuće svi smo imali "kućnu" odeću i obuću. Kad se kretalo negde, onda se oblačile martinke, crni kožnjak. Neko se senčao crnom olovkom. Anarhija? Po Kečeru, anarhija je kad unutar sebe svako izgradi ljubav prema bližnjem, pa nisu potrebne institucije. Establišment pojam anarhije iskrivljuje.


Krležin anarho Vražji otok – preteča Yu punk romana

I završno – navedeno pitanje postavljam zbog nedavnoga obilježavanja tridesete obljetnice Krležine smrti, autor ste i knjige Krleža protiv Krleže. Zbog čega je tako naslovljujete?
– To je knjiga eseja o Krleži. Nisam ga razumeo i voleo kao školarac. Živeli smo u socijalizmu, a on piše o nekakvim Glembajevima, ratnim i poratnim profiterima, koji su se obogatili ubivši i opljačkavši trgovca. Sad, u kapitalizmu, mnogi su se obogatili poput Glembajevih. Sada shvatam Krležu. I danas Krležu, kritičara eksploatacije, ne vole ni u jednoj ex Yu republici. Po meni, on je jedan od najvećih slovenskih intelektualaca ikad, i preteča Yu punk romana svojim anarho Vražjim otokom. Obračunavao se i s drugima, i sa samim sobom, lakoverno je uletao u mnogo toga. Moje eseje Radočaj i ja smo proširili; Radočaj je to preveo na hrvatski, i ta verzija, koautorska, nosi naziv Vodič kroz Krležu. Bili smo među pet najboljih na konkursu Matice hrvatske Osijek. Nisu imali novca da nas štampaju, samo prvorangiranog.


Knjigu možete naručiti, za 35 kuna + troškovi poštarine, na mail: catch.cozo@gmail.com

[/IMG]

ŠKRTCI koji nisu kupili knjige, u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, onoj na Starčevićevom trgu br. 6, mogu, između ostalih knjiga Ivana Glišića, posuditi i ove veličanstvene naslove:

1. Zdravo Kolumbo, ovde Amerika
2. Dogfucker
3. Jer znala je mama, mene će skrckati levi elementi
4. R'N'R warriors...

Radi se o prvim izdanjima iz devedesetih godina ili ranije, pa posudite ako želite pročitati što pametno ;)

Gospon' koji posjeduje originale Kečerovih crteža, proslijedio je digitalne verzije istih:

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Nova službena e-mail adresa ovog bloga je: catch.cozo@gmail.com i na nju možete slati, kao i do sada, neobjavljivani materijal o Kečeru, kao i svoje upite, kritike, pohvale ili narudžbe za dolje navedene knjige. Dosadašnji mail: "last.caress..." se gasi od ovog trena.

Hvala na razumijevanju ;)
---------------------------------------------------------------------------------




DORF - Rijeka

Počinje novi DORF - Festival dokumentarnog rock filma u Rijeci.

Ono što mene najviše veseli je film 16.03. 2012 u Palachu:
Fanzini s Marsa




---------------------------------------------------------------------------------



ZAREZ

[/IMG]

Od ovog četvrtka, odnosno, od 01. 03. 2012.
potražite na svim kioscima časopis za umjetnost i društvena pitanja "Zarez".
Izlazi veliki intervju s Ivanom Glišićem, punk & underground književnikom.
Povod i tema intervjua je Satan Panonski,
točnije Glišićev roman o njemu "Čizme Slobode".
Ne propustite kupiti Zarez, po prvi put intervju s Glišićem u hrvatskim medijima nakon rata.









----------------------------------------------------------------------------------





Sljedeća priča objavljena je ove subote u Obzoru, prilogu Večernjeg lista:sta:
http://www.vecernji.hr/kultura/45-prica-daniel-radocaj-biti-veliki-pisac-clanak-378755




---------------------------------------------------------------------------------






Drug 'Ibrid ponovno deli:
[/IMG]

Malo bolji sken:
[/IMG]

Uploaded with ImageShack.us

[/IMG]

Uploaded with ImageShack.us

Jel se netko sjeća Kečerove priče "Ekser u glavu" gdje on poziva članove punk prisne porodice da pišu Dragomiru Križiću, punxu koji mu je urezao onu zvijezdu na leđima (na koricama mentalnog ranjenika)? Eto, momak je, uz svog kolegu Bojana Gagića, autor najnovijeg performansa "Prijateljsko čitanje Satana Panonskog - Otvoreni odjel 3 C (2010)" Inače, Križić jedan od posljednjih ljudi kojima se Kečer javio, nekoliko mjeseci pred tragičnu smrt, iz zagrebačke bolnice Rebro, hospitaliziran pri lakšem ranjavanju. Slijedeće fotografije vam poklanjaju Bojan Gagić & Dragomir Križić. uživajte. http://kontejner.org/satan-panonski

Razgovor: Dragomir Križić & Suzana Marjanić.Intervju je prethodno objavljen u časopisu Zarez, 296, 25. studenoga 2010., str. 34-35.


"Totalna sloboda ili o zagovoru života bez prisile"

Podnaslov: Razgovor s Dragomirom Križićem povodom performansa Prijateljsko čitanje Satana Panonskog Bojana Gagića i Dragomira Križića, Međunarodni festival mentalnoga zdravlja – Ekstravagantna tijela: ekstravagantni umovi, 24. listopada 2010., Tvornica Jedinstvo, Zagreb

Lead 1: Vremenom je Satan Panonski spoznao da stalnim ponavljanjem samoranjavanja umanjuje željeni efekat. Šok je postigao i bez krvi – načinom kako piše pjesme, tekstove, kako crta. On sam kao pojava, njegovo ponašanje, njegov pogled, čak i kad se smije; smije se satanskim osmjehom. Sve je to radio iskreno i bez glume, jer drukčije nije znao.

Lead 2: Predstave Satana Panonskog kojima je dao simboličan naziv Hard Blood Shock i sva ta njegova ritualna samoranjavanja slična su derviškim ritualnim samoranjavanjima s kojim pokušavaju dotaknuti svoje božanstvo.

Lead 3: Svoj životni kredo Satan Panonski je iskazao određenjem "Hard Blood Shock = život, punker = nacija, prijatelj = profesija, istina = zakletva".



Razgovor možemo otvoriti podatkom o tome kako si upoznao Ivicu Čuljka i kako se otvorilo vaše prijateljstvo?
– Prvi put sam čuo za Kečera 1984. godine, kad sam na poklon dobio jednu njegovu crno-bijelu fotografiju, koju i dan-danas čuvam, sa šiljcima na glavi napravljenim od kose i nacrtanim krstom na čelu. Mislim da je to fotografija s jednog od njegovih recitala, pošto je previše ozbiljna i statična za razliku od fotografija s koncerta. Par godina poslije, saznao sam kompletnu priču o Kečeru preko jednog punkxa iz Beograda, koji je također poput mene izdavao fanzine. Uz informaciju o njemu dobio sam pored adrese i njegov proglas vezan za Punk Prisnu Porodicu (PpUpNpK); odmah sam mu napisao pismo podrške i izrazio želju da pristupim porodici. Godine 1987. prvi put se srećemo na muzičkom festivalu Subotica 87. Bilo je ludo. On u sredini, mi oko njega, ko Indijanci oko totema. Grupisali bi se jedino kad nas ponese ritam, odnosno, nastup nekog nama zanimljivog benda. Nakon ludog poga opet bismo napravili krug oko svog totema, zadihani i sretni. Nakon festivala nastavili smo se i dalje dopisivati, a družiti kad je za to bilo mogućnosti i vremena.

Spomenuo si da si izdavao fanzine: sjećam se da se u fanzinu Šmrklj broj 3 (bez oznake godine i uredničke oznake) tih godina moglo dosta saznati o Kečeru.
– Tako se u većini slučajeva doznalo za Kečera. Do druge polovine osamdesetih, o njemu ste mogli pročitati samo u fanzinima. Komercijalni magazini su stidljivo objavljivali informacije vezane za njega, u vrlo ograničenoj formi. Za razliku od njih, studentska, odnosno, omladinska glasila u ex YU nisu škrtarila s informacijama. Časopisi, novine poput Poleta, Studentskog lista, Mladine, Mladosti, Naših dana, Valtera, Laufera, Vala... nesebično su objavljivali intervjue na više stranica, kao i informacije o njegovoj aktivnosti na ex YU alternativnoj sceni. Isto je važilo i za radio stanice.

Mentalni ranjenik = Hard Blood Shock
Zbog čega na tom Prijateljskom čitanju Satana Panonskog nije bilo i Zdenka Franjića, osnivača nezavisne diskografske kuće "Slušaj najglasnije!", koji je najzaslužniji za njegovu medijsku promociju?
– I ja i Bojan smo imali taj hendikep da nismo bili u nekom prisnijem kontaktu s njim. Sva komunikacija između njega i nas se svela na poruke preko FaceBooka, uz obećanje da će se javiti. Neopisivo mi je žao što zbog obaveza nije uspio da bude sastavni dio performansa, što bi ga u mnogo čemu obogatilo i naravno učinilo cjelovitim. Kao alternativu, planirali smo ubaciti fragmente iz dokumentarca o Zdenki Oči u magli (po Kečerevoj pjesmi film je i dobio ime), pošto u njemu pored bendova kao što su Majke, Overflow, Don't, The Spoons, Messerschmitt, The Bambi Molesters itd. predstavlja, komentariše Kečera i njihovu suradnju, uz do sada neviđene arhivske snimke i bootlege s koncerata. Pošto smo bili vremenski limitirani, nismo uspjeli kontaktirati autore dokumentarca kako bismo dobili njihovo odobrenje za korištenje materijala. Preostalo nam je jedino da improvizujemo i prilagodimo se situaciji, što se na kraju pokazalo kao ispravan postupak.

Upravo u fanzinu Šmrkalj (broj 3) Satan Panonski spominje Catch punk. Na što se točno navedeno odnosi?
– Definiciju Catch punka, odnosno, Catch Waya, Kečer je objavio u manifestima Ozon, Punk Prisnoj Porodici, kao i u pristupnici u Punk Prisnu Porodicu. Kroz niz ovih manifesta koje je napisao pokušao je objasniti svoje viđenje punka, upakujući ga u jednu kompaktnu cjelinu koju su sačinjavali pomno definisani elementi (npr. kodeks ponašanja, način razmišljanja, razmjena informacija, organizacija). Potpisujući ih s Ivica Čuljak i svim svojim pseudonimima Not For Sale, Petar Pan, Magistar Fine Frustracije, Deuterij Teška krv, Avet Ravnice, Onaj Paganin, Kečer II. i opšte poznatim pseudonimom Satan Panonski. Svoj životni kredo iskazao je određenjem "Hard Blood Shock = život, punker = nacija, prijatelj = profesija, istina = zakletva".

Nadalje, u tom istom fanzinu Kečer spominje i svoje umjetničko ukrašavanje odjeće; kako ste se snalazili tih godina kao punkeri u tom izvedbenom odjevnom aspektu i po čemu se Kečer u svom zaista iznimnom – kako on kaže – umjetničkom ukrašavanju odjeće isticao na YU punk sceni?
– Kao i većina tadašnjih pankera, Kečer je sam sebi šio i prepravljao postojeću ili poklonjenu odjeću. Pravio je kombinacije više materijala, koristio šablone za slogane i simbole koje je stavljao po odjeći. Ponekad bi na nastupima koristio dugačke svilene šalove koji bi na kraju nestali u plamenu njegovog rituala. Rijetko je imao čiroki frizuru; brijao je glavu i nosio je crnu kapu koju je posebno ukrasio nitnama s platnom sa strane (nešto slično je koristio veseli frontmen grupe Laibach, al' u drugom kontekstu). Uz kapu bi znao nositi duge mantile ili modifikovane suknje, poput svojih uzora derviša i fakira.


Zvijezda na leđima iz kluba Rebus u Sarajevu
Na koje si načine sudjelovao u izvedbenim nastupima Satana Panonskog; poznata je, naime, fotografija na kojoj mu žiletom na leđima ucrtavaš zvijezdu. Osim toga, Satan Panonski u jednom razgovoru spominje kako si mu na nekim nastupima grickao testise kao klitoris te "zabijao" glavu pod kožnu mini-suknjicu, koju je na dar primio od Rade "pevaljke". Kako su izgledali ti duo-nastupi; jeste li se unaprijed dogovorili o strategijama šoka i mraka ili je sve dolazilo scenski spontano iz nekog dubljeg očaja? I tko je Rada "pevaljka"?
– Da, to je ta ista zvijezda na njegovim leđima s naslovnice Mentalnog ranjenika, nastala 25. maja 1990. na FPN u klubu Rebus u Sarajevu. Taj art događaj se zbio spontano, na opšte iznenađenje gledatelja, bez prethodnog dogovora. Za razliku od večeri, pred koncert, kad smo odigrali glavne uloge u performansu, s ranije dogovorenim konceptom i manje šokantnim. Uz dark ambijentalne zvukove Lostmorda i iskidano haotično čitanje Kečerove poezije, igrao sam pragmatičan ples s maljem od 10 kg. Naši devijantni rituali na koncertima također su bili jedan vid improvizacije višenamjenskog karaktera. A Rada "pevaljka", koliko se sjećam, to je bila lokalna folk pjevačica koja je gostovala u kafani do željezničke stanice u Vinkovcima i s kojom je Kečer imao par nastupa.

Kakva se publika okupljala u Rebusu i tko je tih godina u Jugoslaviji s glazbene scene svojim nastupima bio blizak strategijama performansa, naravno, pored Kečera ili pak npr. Laibacha, Grča?
– Većinu su činili adolescenti, za njima kaskaju progresivni intelektualci, umjetnici svih profila, marginalci, huligani, rokeri, metalci, alkoholičari... Ustvari, to je identičan milje, koji je posjećivao i ostale underground klubove u Sarajevu. Bendovi, vokalni solisti, konceptualni umjetnici, poput Grča, Strukturnih ptica, Laibacha, Autopsie, Aporeae, Abbildungen Varieté, Maria Marzidovseka, Gori uši Vinetu, Marka Brecelja... samo su jedan dio te scene koja je pored muzičkih izražaja koristila i kombinovala druge vidove umjetnosti kako bi zaokružile svoj koncept. Neki više radikalno i provokativno, poput Kečera, Laibacha i Grča, dok su drugi manje agresivno i vise artistički.

Kakva je performerska scena danas u Sarajevu – i što se tiče alternativne scene i što se tiče tzv. akademske scene performansa?
– Stagnira ili je u velikom raskoraku, za razliku od većine gradova u regionu. U Sarajevu postoji veliki jaz između ove dvije scene i uvijek je postojao, s tom činjenicom da je ova druga akademska, više održiva i fleksibilnija, iz tog nekog komercijalnog razloga. Unutar alternativne scene, umjetnici su osuđeni na zajednički rad, jer kao pojedinci nemaju baš svijetlu budućnost. Većinu projekata radi jedan te isti zatvoreni tim, uspavan u tom svom kreativnom snu i finansijski situiran.

Totalna sloboda
Koliko ste tih godina bili i anarhistički osviješteni; mislim baš i na teoriju i praksu anarhizma, ili se vaša anarhistička gesta usmjerila "samo" na punk pobunu i otpor spram svih hegemonija?
– Kečer je zagovarao život bez prisile, znači totalnu slobodu (baš zbog situacije u kojoj se nalazio); slobodu od bilo koje prisile ili bilo kojeg vida ograničenja. Uvijek je govorio kako treba stvoriti mogućnost da se živi život onakav kakav nam najviše odgovara. Djelovao je kao individua unutar kolektiva koji je sam pokušao da stvori, ne sputavajući nikoga. Nasilje je ograđivao kreativnim okvirima i nije ga upražnjavao van njih (osim u specifičnim situacijama). To je njegova filozofija suvereniteta individue. Uspio je na svoj specifičan način spojiti punk ideologiju i umjetnost, u jednu kompaktnu cjelinu. Otvarao je vidike i bio uzor, ne samo meni već mnogim alternativcima u to vrijeme.

"Satan jesam jer me je tako sredina krivo protumačila"
Jednom je prigodom izjavio sljedeće; citiram u cijelosti jer svjedoči o ogromnoj samoći u nemoći u kojoj se trajno nalazio: "Moji nastupi su drugačiji od svega do sada viđenog pošto nitko od muzičara u Jugoslaviji i Evropi nije prošao životni pakao koji sam prošao ja. Ovolike godine istražnog zatvora i psihijatrijske bolnice zbog homicida i kad čovjek nakupi u sebi ogromnu dozu gnjeva, očaja i užasa, kad osjeti nepravdu i bespomoćnost u vezi te nepravde, a nema nikakvog moćnog zaštitnika u vrhu da mu pomogne, onda je osuđen na agoniju, na propast, na drogiranje, na harakiri. Zato ja na svojim predstavama ponekad puštam sebi krv, ne želeći time da nekoga uplašim niti da se dokazujem pred publikom nego je to moj način da svoj bol izbacim iz sebe, a sad nije bitno je li to rezanje žiletom po dojki, ili puštanje krvi iz vene, kao što će biti večeras, ili je to udaranje glavom u zid, razbijanje flaše o glavu, masturbiranje na sceni ili oralni seks na sceni, to uopće nije važno šta čovjek radi, može samo da se grči ili grebe, ali nije dobro da stoji kao Zdravko Čolić ukopan, ako želi da predstavi jedinu rok muziku koja je umjetnost, a to je underground rock kojeg uglavnom proklamiraju fanzini razni, ta štampa nepristupačna mas-medijima i uopće nemam ambicija da me mas-mediji proklamiraju, mada dajem intervjue, jer sam dovoljno poznat u državi, nešto i na Zapadu, sam vršim gro svoje korespondencije a nešto mi pomažu i prijatelji, tako da se za mene čuje, zna i pamti se ime moje: SATAN PANONSKI, a Satan jesam jer me je tako društvo i sredina krivo protumačila pošto nisu mogli da izvuku razloge zbog kojih su moje predstave takve kakve jesu, i to su povezali s agresijom, destrukcijom, nekim nasilništvom što ne odgovara istini." (http://satanpanonski.blog.hr/)
– Njegove predstave kojima je dao simboličan naziv Hard Blood Shock i sva ta njegova ritualna samoranjavanja slična su derviškim ritualnim samoranjavanjima s kojim pokušavaju dotaknuti svoje božanstvo. Iako se drastično razlikuju u tretiranju religije (što je očito), ritualni proces im je identičan. Otud i taj neki blagi uticaj orijentalnog u njegovom stvaralaštvu (nekad je znao i da pretjera). Za razliku od derviša, Kečer je nezadovoljan samim ritualom. Vremenom je došao do spoznaje da stalnim ponavljanjem samoranjavanja umanjuje željeni efekat. Šok je postigao i bez krvi – načinom kako piše pjesme, tekstove, kako crta. On sam kao pojava, njegovo ponašanje, njegov pogled, čak i kad se smije, smije se satanskim osmjehom. Sve je to radio iskreno i bez glume, jer drukčije nije znao. Jednom je izjavio u jednom intervjuu: "Šokiram da bih ljude oslobodio. Kad ih šokiram pogledom, znam da će me slušati, a kad me slušaju, onda je to već hipnoza, ludilo. U tome sam majstor. Perfekcija koja paralizira mozak, razum. U tim ih trenucima oslobađam, deblokiram od barikada koje su nabačene kroz obrazovanje i razne torture ispiranja mozga. Kasnije kad se vrate kući, oni su opet oni iz civilizacije, sa svojim barikadama. To je moje zanimanje prijatelja." Ožiljci na njegovom tijelu su bili i ostali dokaz te njegove iskrenosti.


Na izvedbenom Prijateljskom čitanju Satana Panonskog Bojan Gagić je posebno istaknuo kako je Kečer imao poriv za izvedbenim aspektom šoka. Kada si ga prvi puta gledao i koje je sve aspekte šoka i punka koristio u svojim scenskim nastupima?
– Posmatrajući ga kad djeluje na sceni i mimo nje, u mnogo čemu me je podsjećao na Dr. Jekylla and Mr. Hydea. Mimo stagea smiren je, odmjeren i zabavan; nešto pretjerano ne forsira stvari kojim se bavi. Više se orijentiše ka toj nekoj ličnoj problematici prijatelja s kojim je bio okružen. Međutim, čim treba da nastupi, percepcija mu mutira i to je u sekundi sasvim druga osoba. Sušta suprotnost svemu što ste vidjeli par sati pred nastup. Nekad me nervira, to poređenje Kečera s GG Allinom. U redu, obojica koriste isti način šokiranja javnosti i punk kao izražajno sredstvo, ali kao umjetnici to su dva različita svijeta, dva različita karaktera. Kečer je suptilniji i kreativniji za razliku od JJ, koji je previše sirov i nekontrolisano agresivan. Kečerovi nastupi su u to vreme bili inspirisani tradicijom njujorške underground scene: na bini je najpre recitovao, potom se izvodila njegova muzika tokom koje bi se sekao žiletom, razbijao bocu o glavu ili pribegavao ritualu samospaljivanja.

Kako si upoznao Bojana Gagića i je li ovo prvo Prijateljsko čitanje Satana Panonskog?
– Bojana sam upoznao prije 20 godina pod jako čudnim okolnostima – bar se meni tako činilo. (smijeh) Od tada smo non stop u kontaktu, dopisujemo se i razmjenjujemo iskustva, radili smo i radimo na nekim zajedničkim projektima. Par puta smo i Kečera posjetili u Popovači. Neopisivo mi je drago što je stasao u jednog tako kreativnog multimedijalnog umjetnika. Što se tiče performansa, planirali smo uraditi još nekoliko izvedbi, ali u malo drugačijoj formi. Već smo dobili ponude za sljedeću godinu.

I legende i mitovi o Satanu
Što sve trenutno radite na medijskoj memoralizaciji Satana Panonskog i koliko ga današnja mlađa punk generacija sluša?
– Zadnjih par godina pokušavam skupiti interna pisma i prepiske između njega, njegovih fanova i poznanika, polazeći od te činjenice da ona još nisu u tolikoj mjeri iskorištena, za razliku od pjesama, izjava i obavještenja (poslije svakog odlaska iz Popovače, koncerta ili nekog drugog zbivanja, uvijek je obavještavao prijatelje o tome: kako se proveo, koga je upoznao, kako je prošao koncert, šta se zanimljivo desilo). Mislim da je to na kraju Bojanu bila vodilja za koncept performansa. Posjećujući mnoge blogove, forume i sajtove, može se uočiti taj neki mistično-hipnotičan utjecaj Kečera na mlađu populaciju. Kao da se još uvijek igraju gluhih telefona, ali bezazleno i dobronamjerno. Sami prepričavaju ili stvaraju legende i mitove o njemu.

Koji se sve mitovi okupljaju oko njegove smrti; naime, od nekih sam ljudi čula da je u ratu nosio oko vrata u vrećici iskopane oči nekih Srba i navodnih neprijatelja. Da li ti je poznato koliko je takvih ljudi, kojima je zapravo bila potrebna neka vrsta medicinske pomoći, istina, ne one koju su dobivali u Popovači, bili pušteni na ratišta?
– Uvijek postoje te neke verzije i pretpostavke njegove smrti, pored tri osnovne (opšte poznata verzija nesretnog slučaja, druga u nizu: da mu je prošlost ipak došla glave i treća u kojoj su glavni akteri neki od hrvatskih političara). Pogotovo su zanimljive priče kako je izgledao i kako se ponašao na bojištu. Nedavno sam čuo i još jednu malo čudnu verziju, da je živ i zdrav i da živi u Beogradu. Kako ga je netko od njegovih fanova navodno prepoznao. Logično tu uvijek ima uljepšavanja i mistifikacije, kao dobrog začina. Činjenica je da smo se ja i Sloba iz Sremske Mitrovice, od svih naših prijatelja van granice Hrvatske, zadnji čuli s njim telefonski. Koristili smo neke kombinacije na relaciji Zagreb – Mostar – Sarajevo. Zvao nas je iz bolnice Rebro; bio je lakše ranjen. I to samo par mjeseci pred pogibiju. Za njegovu smrt saznao sam tek na kraju rata u BiH, na jednom od mail art siteova. Jedna za drugom izlistane su godine smrti, prvo Kečerova – '92, pa moja – '93. Netko je greškom poslao podatak o mojoj smrti, što je poslije ispravljeno. Čitav rat u BiH sam proveo u Sarajevu, samo par metara od prve borbene linije. Provesti četiri godine zatvoren na jednom mjestu pod stalnom represijom, koja je dolazila sa svih strana, nametnuta je okolnost, sredina u kojoj se lako moglo upoznati i družiti s ljudima kojim je u normalnom životu mjesto u posebnim institucijama. Koliko znam, u većini slučajeva, takvi ljudi su živote okončali na okolnim ratištima, kao rezultat svog devijantno-nekontrolisanog stanja.

Spomenuo si mail art: na koji si način ti uključen u taj vid stvaralaštva a na koji je način bio uključen i Kečer?
– Uvijek je postojao taj neki međuodnos između mail arta i punka. Glavna je karakteristika mail-arta i punka taj neki socijalni okvir; poznato je da su neki mail artisti (tu spada i Kečer) bili članovi punk grupa u ranoj fazi ovoga pokreta, dok se za distribuciju punk fanzina često koristila mail art mreža. Obojica smo na isti način bili sastavni te mreže; slali smo svoje radove, razmjenjivali informacije, kontakte i ideje, a pred sam rat sam uspio objaviti par brojeva mail art fanzina Tromel U5.


Na You Tubeu netko je ostavio i ovaj komentar: "Poginuo je jurišajući bajunetom na dva tenka. Pogodite ko je pobedio" (http://www.youtube.com/watch?v=lhZOvmgeZlk&feature=related).
– Živio je život jednog mita i ostavio je iza sebe mit. Razne interne priče, urbane bajke, besmisleni komentari sastavni su dio tog zatvorenog začaranog kruga, koji ga još uvijek drže postojanim, aktuelnim i vanvremenskim. Nedavno sam na jednom blogu našao jedan zanimljiv odgovor starijeg alternativca mlađem: "Satan da je živ, verovatno bi i on bio bloger. Ovako, prerano je umro da bi to postao. Jedino ako slično Georgeu Orwellu ne postane posthumni bloger." Da bi netko onako iz prikrajka dobacio: Hrvatski punk je "zaspao" sa smrću Satana Panonskog.



BIO

Dragomir Križić; kroz sarajevsku underground multimedijalnu grupu nEUE uRFORM djelujem od 1987. godine. Mojim dolaskom u grupu koncept rada se definitivno radikalizovao i usmjerio k novim formama i izražajima (body art, performancei, happeninzi, ulične akcije, fanzini, strip, teatar…), koji su se prezentovali kroz manifeste i proglase. U tom periodu pokrećem nekoliko fanzina i surađujem s lokalnim fanzin izdavačima. Sa sarajevskom multimedijalnom grupom Video ZZ, 1989. godine radim na projektu Beskonačno 8. Godine 1997. surađivao sam sa sarajevskom art grupom Ambrosia. Godine 1998. odlazim u Frankfurt gdje postajem član teatar grupe EVOLA. Nakon povratka u BiH, 2000. pokrećem nezavisnu diskografsku kuću Human Cross Records. Godinu dana kasnije objavljujem online knjigu poezije sarajevskih alter bendova u periodu od 1992. do 1995. pod nazivom Sarajevo 6 feet under ili reciklaža prošlosti. Godine 2003. osnivam multimedijalnu grupu art[area]. U 23 godine djelovanja unutar sarajevskog underground art projekta nEUE uRFORM, učestvovao sam na 50-tak grupnih, međunarodnih izložbi i festivala, bio sastavni dio raznih multimedijalnih projekata, izvodio performance, happeninge, akcije, i to većinom u saradnji s pojedincima i grupama istog ili sličnog umjetničkog usmjerenja iz čitavog svijeta. U zadnjih nekoliko godina uređujem blog Tank Full Of Oil (http://neueurform.blogspot.com/). Neki od sajtova koje uređujem: http://www.neueurform.20m.com/, http://neueurform.wordpress.com/, http://www.scribd.com/neueurform, http://www.myspace.com/neueurform, http://www.esnips.com/user/neueurform, http://neueurform.deviantart.com/, http://www.youtube.com/user/neueurform1



Inače, s Križićem sam u kontaktu i sve što mi on bude slao (u turama) u naredno vrijeme iz svoje kolekcije, i kako mi bude slao, ja ću objaviti na ovom postu, tako da nema razloga da čovjeka dodatno uznemiravate (budući da je trenutno u velikoj gužvi), dakle, sve će biti podijeljeno s vama...

Fotku ispod je uradio Damir Malta u tunelima pored naselje Ciglane u Sarajevu, na njoj se nalaze Kečer i Dragomir Križić:
[/IMG]


[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Fotku ispod je fotografisao englez David Holmes (R.I.P)
[/IMG]

Fotku ispod je fotografisao englez David Holmes (R.I.P)
[/IMG]

Fotku ispod je uradio Damir Malta u tunelima pored naselje Ciglane u Sarajevu:
[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

MrBegana, Kečerov frend podijelio je nekoliko snimaka koje mu je Kečer slao iz Popovače:




Kečer-ajkulice, rekao bi Gliša:
[/IMG]

[/IMG]



Omot albuma:
[/IMG]

Dolje - Drug Krele (iz knjige - gore) na Kečerovom grobu:

[/IMG]




Stihovi posvete gospon Darkomana Jinxa:

SATAN PANONSKI

Jedino iskreno
bilo je tvoje "NE!"
svemu
pravilima
autoritetima
sistemu...
I skupo si zbog tog platio
još za života
mitom postao
al' u slobodi živjeti
nije ti se dalo...
Još uvijek
nadam se
da vratićeš se
Željezni Punkeru
Kečeru
Mentalni Ranjeniče
znam
vratićeš se,
Satane !!!



Drug Hibrid poslao je sljedeću predobru fotku:

[/IMG]

Jedan od originala iz kolekcije Gorana Begenišića, kojemu je Kečer, redovito pisao iz Popovače:
[/IMG]

Momak "Borky Panonski", kako sam sebe naziva na fejsbuku, podijelio je s prijateljima veoma zanimljiv likovni rad čiji je ujedno i autor:

[/IMG]


KNJIGA PRIJATELJ:
[/IMG]

Mnogi me pitaju gdje nabaviti knjigu Prijatelj.
Zdenko Franjić, nakladnik Prijatelja, distribuciju vrši i preko ove knjižare:

http://www.rockmark.hr/kategorija/222/satan-panonski

U istoj knjižari distribuiraju se i Glišićeve "Čizme slobode", iako ih kod nas, preko dolje navedenog maila, možete dobiti po promotivnoj cijeni ;)

...mnogi me pitaju da im objasnim razliku između Mentalnog ranjenika i Prijatelja... Razlika ima puno među tim knjigama, no evo jedne od njih, riječ je naravno o fotkama za koje je Prijatel zakinut:

Fotke iz Mentalnog ranjenika

Uživajte ;)

Gospon' Markanu se zahvaljujem na slijedećim pismima:

http://www.4shared.com/file/zvd4PrUo/satan_panonski_KEER_pisma.html

Možete ih skinuti kao JPG u ZIP fajlu. Neka od njih nisam vidio do sad, dakle, vrijedno pažnje ;)

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Slika, dolje: drug 'Ibrid na djelu:
[/IMG]

Slika, dolje: stranica iz knjige u nastajanju, pulskog pisca Daniela Radočaja:
[/IMG]

Generaciji interneta, punk-dokumentarac o fanzinima. Eto kako smo mi, tada, dolazili do informacija i na koji način komunicirali između sebe kada se nije do svega moglo doći jednim pritiskom na "connect". Fanzini u čijoj izradi sam ja sudjelovao, sam ili s ekipom, bili su: Depresija, Kupa 150, Agresija, Educt...

"Fanzini sa Marsa" je polusatni dokumantarac Siniše Dugonjića o fanzinima i srpskoj fanzinaškoj sceni tokom devedesetih. Sve to začinjeno sa dosta punka. Govore: Ivan Glišić (autor čuvene knjige Čizme slobode), Danilo Milošev Wostok, Bogdan Milošev Boća, Nandor Ljubanović, Ivan Velisavljević (momak zaslužan za adaptaciju knjige Čizme slobode u radio-dramu), Vasa Radovanović i Uroš Smiljanić.
Ako se dobro skoncentrirate, na par trenutaka, moći ćete, u jednome od prezentiranih fanzina, vidjeti i Kečera II.

Pogledajte film u HD na: http://vimeo.com/26816160

Fanzini sa Marsa from sinisa dugonjic on Vimeo.

Izlazak dolje pomenutih knjiga nisu zaobišli ni mediji. Neke od njih, ipak, valja izdvojiti:

1. Večernji list:
[/IMG]

ili elektronska verzija:
www.vecernjilist/kultura/satanpanonski.hr


2. Glas Istre:
[/IMG]
...iako valja istaknuti grešku; knjiga Plastično lice nije izašla u nakladi riječkog HKD-a, nego šabačkog MOD-a.

Intervju s Glišićem pročitajte ovdje:
INTERVJU

Filmić:




.






.

[/IMG]

Vesela vijest za ekipu iz Splita. Ovih dana, moći ćete pogledati u Splitu, između ostalog i dva filma o Satanu Panonskom:

1. OČI U MAGLI

Trajanje: 31'
Autori: Nino i Jadranko Pongrac(Hrvatska), 2005
Film o Zdenku Franjiću, legendarnom osnivaču nezavisne diskografske kuće Slušaj Najglasnije, o njemu govore suradnici i novinari, te sam Franjić prolazi biografski kroz detalje fascinantne karijere. Nakon njegovog 7068345047pojavljivanja diskografska industrija nije ostala ista, a bandovi kao Majke, Humpers ili Satan Panonski ostvarili
su blistave karijere. Zdenko danas vodi etiketu i nastavlja cijelu priču u svom stilu, nezaustavljivo otkriva nepoznate bisere koji čine našu underground glazbenu scenu vitalnom i uzbudljivom. U filmu su korištene brojne ekskluzivne fotografije i bootleg snimci koji do sada nisu viđeni.

2. SATAN PANONSKI

R: Milorad Milinković (Srbija)
T: 33'
P: United Media i AUNS, 1990
Jedini film snimljen za života Satana Panonskog, ujedno diplomski rad Milorada Milinkovića i uzbudljivo svjedočanstvo nastupa u Beogradu – pratimo nastup u SKC, pa gostovanje kod kultnog Fleke na Radiju B92, razgovor u stanu i sve završava nikad prikazanim kadrovima iz bolnice Popovača. Obzirom da je original nedostupan, pogledajte digitaliziranu VHS kopiju uz dopuštenje autora…

A KOMPLETNI SADRŽAJ PROGRAMA JE:

Raspored projekcija SPLIT KINOTEKA

29.08. Dolgcajt + Radio Apokaliptiko
30.08. Prvi pravi ženski zvuk + 3 boje revolucije
31.08. Vlada + Satan Panonski
01.09. Ako nikoj ne sviri + Oči u magli
02.09. Kike Turmix + Noise Slawonische Kunst

Više na: www.dorf-vk.com






Ok, evo za one koji ovo, poput druga Bače, još nisu vidjeli :) :
[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]
...razlog zašto nisam gornja tri članka ranije stavio, jednostavan je. Izbjegavam taj dio s ratom, mislim da je Kečer imao i "boljih izdanja" ;)

Eto, ako želite, momak će vam napraviti ovaj tatoo:

[/IMG]
adresa za kontakt je: http://www.tattooartists.org/Img230917_satan_panonski.asp

...možda ne izgleda tako, ali toliko puta sam fukao na ovoj jakni, he, he:
[/IMG]
[/URL]

[/IMG]



Sjeća li se tko ovog benda?:
Dža ili Bu

Gospon Stefan Vidović, poslao je link snimke emisije sa RTS-a gdje spominju nesto malo Kecera, pred kraj ,ali zanimljivo je vidjeti da ga uopće i spominju na TV-u, jer do sada barem, to i nije bila baš neka praksa. Pogledaj na:

http://www.youtube.com/watch?v=jYTdNlX7L_g&feature=related

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Na ovo sam slučajno naletio, ako nekoga zanima, neka se raspita, možda ima još:

[/IMG]
link je:
http://darkscene.21.forumer.com/viewtopic.php?p=4413&sid=9289a95aa1f1e3c5347125bb4d9c49d7

Sjeća li se tko ovoga:

[/IMG]
Za original plakata mogu zahvaliti Kreletu VG bitangi.

Gospodin Markan, proslijedio je ovo:
[/IMG]
Stranica je kopirana iz knjige Slavonska krv.

Nekoliko od fotki koje je omogućio drug Hibrid:

[/IMG]
Na slici iznad, Kečer i drug Kosta, rekoše, ukoliko sam u krivu neka netko doda točan podatak.

[/IMG]

[/IMG]
KEČER - Lijevo, iza tipa koji se "naguzio". Fotka je s koncerta Kud Idijota 1987. godine u Subotici. Može ga se naći i na video snimci istog koncerta...


DORF - repriza u Osijeku

[/IMG]

Nakon Rijeke i Vukovara, novo druženje zakazano je u Osijeku i to od 27-29.05., s početkom u 20.00 sati, u suradnji sa Udrugom Druga scena, u S.Co.baru. U tri dana bit će prikazano 9 filmova, od kojih svakako posebno izdvajamo „Ako nikoj ne sviri“, pobjednički film regionalne konkurencije, o makedonskoj grupi Bernay's Propaganda. Skrećemo pozornost i na film o grupi Fit nazvan „Rock'n'roll je kriv za sve“, te na film „Satan Panonski“, iz 1990. godine, autora Milorada Milinkovića. U popratnom programu pogledajte izložbu Monike Vladisavljević, i poslušajte sjajnog Iggyja – Thee One Man Band. Ulaz je slobodan.

---------------------------------------------------------------------------------------------




DORF'11 – PRVA REPRIZA U VUKOVARU (drugim riječima nova prilika da pogledate, između ostalih, i dokumentarni film o Satanu Panonskom.

VINKOVCI – Festival dokumentarnog rock filma – DORF predstaviti će dio ovogodišnjeg programa već tradicionalno, u Hrvatskom domu u Vukovaru, u okviru kultnog programa Petak u Ružički.
Druženje u Vukovaru zakazano je za 22.04. 2011., s početkom u 20.00 sati. Bit će prikazana 4 filma iz ovogodišnjeg DORF programa, od kojih svakako posebno izdvajamo izvanredni film o legendarnom Satanu Panonskom, autora Milorada Milinkovića. Ulaz je besplatan.

S velikim zadovoljstvom izvješćujemo o drugoj radionici u sklopu novog programa EDIT – namijenjenog osnovnim i srednjim školama. U okviru Sajma zdravlja, ponovo u suradnji sa udrugom Oko kamere, organizirana je radionica dokumentarnog filma, ovaj put namijenjena učenicima osnovnih škola. Radionica je bila uspješna, odličan odaziv i zanimanje učenika pokazali su da je zanimanje za filmsku umjetnost u Vinkovcima sve veće.

U narednim danima objaviti ćemo i natječaj za međunarodnu radionicu koju organiziramo u Subotici, u suradnji sa Palić film festivalom. Radionica Crossovers je dio projekta iz programa IPA fonda prekogranične suradnje, o čemu ćemo detaljno izvijestiti uskoro na stranicama DORF festivala.

Ujedno najavljujemo skorašnje gostovanje DORF-a u Osijeku, Zagrebu, Bjelovaru, Sremskoj Mitrovici…

www.dorf-vk.com

[/IMG]

Toliko spominjani dokumentarni film Milorada Milinkovića, osvanuo je na netu. U potpunosti ga možete pogledati ovdje:

http://youtu.be/V56q97t5M0M

Meni je najdraže takve stvari vidjeti na netu, jer je to najsigurniji način da se dikument sačuva, iako je inicijator, po meni, trebao pričekati da završi najavljena godišnja DORF turneja promocije po hrvatskim kinima. No. što je - tu je, uživajte u filmu...

[/IMG]

[/IMG]

Tko nema Glišićevu knjigu, antologiju Punk poezije "Deca starog Bakunjina",
ima priliku da polovnu kupi ovdje:

Deca starog Bakunjina

Inače, unutra se, između ostalog, nalaze crteži Satana Panonskog + nekoliko njegovih pjesama i pisma. Korice je također napravio Kečer. Po meni, neprocjenjiv dokument ex-Yu Panka!
Knjiga je davno rasprodana, ovo vam je možda posljednja prilika!

Dubravko Mataković, član odličnog punk-benda Septica i autor brojnih stripova, među kojima je i onaj "Malog Ivice", lika inspiriranog životom Ivice Čuljka alias Satana Panonskog, izlagao je ovih dana u pulskoj galeriji MMC Luka.

Jedan od izloženih radova "Malog Ivice":

[/IMG]


Više o autoru na:

http://www.webart.hr/matakovic/

[/IMG]

Za točan datum izlaska drugog izdanja najavljene knjige Mentalni Ranjenik Satana Panonskog, te sve novosti o pripremi iste, pratite ovu web stranicu:

http://satanpanonski.com/

Dakle, počnite štedjeti novac za knjigu ;)

U pripremi je prva knjiga o životu, radu, umjetnosti Marine Abramović, inače velikog uzora i inspiracije Satana Panonskog u body-artu.
Više na linku:

http://www.knjizevnost.org/vijesti/2946-biografija-marine-abramovi-zvezde-perfomansa

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Satan Panonski sjekao se od krivnje jer je ubio čovjeka

Dokumentarni film koji je, 20 godina nakon što je snimljen, prvi put predstavljen hrvatskoj publici podsjetio je javnost na kontroverzni život i smrt vinkovačkog pankera i performera Ivice Čuljka, koji je šokirao samoranjavanjem na sceni

[/IMG]

Čujem kako dijete plače, tamo negdje iza zida, zašto plače, što li mu je, tko li njemu nerve kida... dopiralo je iz polumraka kroz težak, ljepljiv zrak, uz distorzirani zvuk, praćen krikovima, izvijanjem tijela. "Ja sam Satan Panonski, po narodnosti panker, po zanimanju prijatelj", sa scene progovara oznojeni muškarac, pa odlaže mikrofon, prinosi žilet desnoj nadlaktici iz koje u trenu zašiklja mlaz krvi. Oštricu potom spušta niz tijelo, nemilosrdno zasijeca, ranama ispisuje slova, dok drugom rukom razbija pivsku bocu o vlastitu glavu. U publici tajac, oni slabijeg želuca pokrivaju oči, ponetko urliče od zadovoljstva, neka djevojka povraća...

Ove scene zabilježila je kamera pa su svoje mjesto pronašle u dokumentarnom filmu "Satan Panonski" što je ovih dana prikazan na Festivalu dokumentarnog rock filma (DORF) u Rijeci. Riječ je o uratku koji je, 20 godina nakon što je snimljen, prvi put predstavljen hrvatskoj publici, ujedno i jedinom filmu snimljenom za života legendarnog vinkovačkog pankera i performera pravim imenom Ivica Čuljak.

Za temu diplomskog rada odabrao ga je danas ugledni srpski redatelj Milorad Milinković, bilježeći uzbudljivo svjedočanstvo Satanova nastupa u beogradskom SKC-u, kao i gostovanje kod kultnog voditelja Fleke na Radiju B92, a njegova dokumentarna priča završava nikad prikazanim kadrovima iz zatvorske bolnice Popovača, u kojoj je Satan godinama boravio.

Očekivano, riječka publika pohitala je na projekciju. Pokazalo se da ovaj kontroverzni život i ništa manje kontroverzna smrt ni nakon dva desetljeća ne prestaju intrigirati. Ništa manje to nije bio slučaj ni na vrhuncu Satanove popularnosti početkom 90-ih, kada ga je, na koncertu na beogradskoj filmskoj akademiji, prvi put uživo vidio tadašnji mladi apsolvent režije Milinković, privatno i profesionalno zainteresiran za demistifikaciju jedinstvene ličnosti umjetnika koji se samoranjava na sceni. Kada mu je predložio suradnju, Satan je prihvatio bez oklijevanja.

– Ako se izuzme završni čin u Popovači koji je sniman koji dan poslije, cijeli je materijal nastao u jednoj jedinoj noći. Najviše me se dojmilo kada je, nakon nastupa u SKC-u, Satan otišao u odurno prljavi WC gdje si je ispred ogledala počeo prematati glavu zavojima i pritom izgledao kao glumac koji nakon predstave, u puno glamuroznijem okruženju, sa sebe skida šminku – ispričao nam je beogradski redatelj, poslije proslavljen hitovima poput "Čitulja za Eskobara". – Mislim da sam za kratko vrijeme uspio "skenirati" tu kompleksnu ličnost, pa iako ja to svojim gledateljima ne sugeriram, vjerujem da se Satan samoranjavao zbog osjećaja krivnje, grižnje savjesti što je ubio čovjeka, zbog čega mu je zakon i odrezao 12 godina u zatvorskoj bolnici Popovača.

Anđeo i vrag

To je jedino poglavlje iz Ivičina života o kojem danas nerado govori njegov brat Vlado, jedan od trojice braće Čuljak.

– Nismo mi bili braća, nego nadbraća, jedna duša u tri tijela. Između nas nikad nije bilo ni najmanje razmirice – priča Vlado, vlasnik salona automobila iz Cerića. O bliskosti između braće svjedoči još jedna priča, ona o nadimku po kojem su Ivicu poznavali bliski prijatelji: Kečer II. Naime, nadimak Kečer najprije je zaradio Vlado zbog svoje robusne tjelesne građe koju zahvaljuje dugogodišnjim treninzima džuda, a mlađem bratu koji je uvijek bio negdje u njegovoj blizini nadimku je dodana "dvojka".

Vlado Čuljak potom priča o idiličnom djetinjstvu u slavonskoj ravnici, iznadprosječnoj inteligenciji svog brata, odličnog učenika koji je školu u drugom razredu napustio s mišlju da gimnazija nije za njega jer ju je "prerastao", uključujući i profesore kojima je uspješno parirao.

– Sada ću prvi put ispričati jednu istinitu priču. Ivica se tijekom cijelog školovanja najviše družio s našim susjedom Đukom, bili su dva najbolja učenika u razredu. Pa, ipak, "Mali Đuka" danas je pomoćni biskup đakovačko-osječki dr. Đuro Hranić, postao je Anđeo Panonski, a moj brat odabrao je drugi put i postao Satan Panonski – otkriva brat Vlado. Ime je dobio, legenda kaže, kada su se seoske babe zgrožene njegovim izgledom za njim derale "goni se, vraže Panonije". Brat Vlado protivio se Ivičinu samoranjavanju, ali nije bilo načina da ga od toga odgovori, pa mu je često, s ironijom, savjetovao da "uzme i sjekiru", u nadi da će brat učiniti suprotno, ali Ivica je čvrsto zacrtao svoj put, tako različit od drugih.

– Bio je jedini na svijetu koji na sceni izvodi takav body art, cijela Europa zna za njega. Sjećam se, jednom mu je na rođendan došlo 2000 pankera iz cijele regije, pa i iz Irske i Engleske. Tati nije bilo drago, ali vidio je da nema druge pa je usmjerio kolone prema kukuruzištu. Ljudi su voljeli Ivicu jer je bio pošten dečko: prijatelju bi dao zadnju koricu kruha, a on bi ostao gladan – priča Vlado Čuljak, dodajući da je imao nekoliko djevojaka koje je doveo kući i prema kojima je bio iznimno pažljiv.

No, na sceni se pretvarao u nešto sasvim drugo, o čemu svjedoči i Goran Bare. Frontmen "Majki" i četiri godine stariji Ivica Čuljak bili su prijatelji s vinkovačkih ulica, odmalena odrastajući u istoj ekipi.

– Satan je doslovno bio sotona za sve ljude, sve ono što ljude zgraža, on je uživao u tome da šokira. Od njega nikad niste mogli očekivati ništa normalno, bio je ono što obiteljski ljudi ne podnose, njihova noćna mora. Volio je ljude, ali ne i ljudsko licemjerje – priča Bare, priznajući da je Satan imao velik utjecaj na njega, o svom uzoru govoreći s puno biranih riječi. Potom otkriva da se njegov pokojni prijatelj bavio i slikarstvom i kiparstvom.

– Svakim je svojim potezom, pjesmom, slikom ili skulpturom šokirao, šok je bio njegov način života. Iako sam si i ja znao razbiti flašu na glavi, po tijelu se nikada nisam rezao. Ljudi su od tih prizora padali u nesvijest, ali on, kako mi je govorio, pritom nije osjećao ni najmanju bol. Živio je do daske, kao da mu je svaki dan posljednji, ali mislim da je u dubini duše bio jako nesretan čovjek – priča frontmen Majki, aludirajući na događaje koji će uslijediti i iz temelja odrediti Satanov put. Goranu Bari tada je bilo 16 godina, ali do detalja se sjeća te 1981. i koncerta na kojem se Satan "jako isjekao i bio goropadan prema publici".

– Iste je noći nešto kasnije u kafanskoj tučnjavi nekog čovjeka probo nožem 15 puta i tako ga ubio – prisjeća se Bare događaja koji su prethodili Satanovu zatvaranju iza zidova Popovače.

Kozmička pravda

Njegovi bližnji slažu se u svim bitnim činjenicama: da je do tragedije došlo zato što je Ivica branio svoga brata i da mu zbog toga u "ludari" nije bilo mjesto, ali da je Ivica "inzistirao na svojoj ludosti" jer je ocijenio da će mu tamo biti bolje nego u zatvoru. I bio je u pravu. Upravo u vrijeme boravka u toj instituciji snimio je svoja jedina dva albuma, "Ljuljajmo ljubljeni ljubičasti ljulj" i "Nuklearne olimpijske igre", te napisao danas kultnu zbirku poezije "Mentalni ranjenik".

– Satan je jedini u Popovači na raspolaganju imao radnu sobu, prostor gdje je mogao pisati i slikati, jedini je izlazio na vikende i održavao koncerte. Imao je podršku glavne sestre koju je briljantno izmanipulirao – otkriva beogradski redatelj Milorad Milinković.

Odležavši osam godina u zatvorskoj bolnici, Ivica Čuljak poginuo je u 32. godini života u odori hrvatskog vojnika koji se, kažu, pokazao hrabrim na svim slavonskim ratištima. Kao i o životu, i o njegovoj smrti u siječnju 1992. poslije su se ispredale brojne bizarne priče, no brat Vlado vjeruje da je posrijedi nesretan slučaj, potvrđujući priču koju nam je ispričao i Goran Bare: o smrti od vlastite ruke na vinkovačkim ulicama. Vraćajući se kući naoružan kalašnjikovim, jednim slučajnim trzajem ispalio je metak u samoga sebe. Čahura, kaže legenda, nikad nije pronađena.

Pošten do srži, možda bi danas i sam prihvatio kako mu je, oko za oko, presudila kozmička pravda koju je, nemilosrdno se ranjavajući, i sam za života prizivao.

Članak preuzet s izvornika: http://www.vecernji.hr/kultura/satan-panonski-sjekao-se-krivnje-jer-je-ubio-covjeka-clanak-269250

E, sad, ovaj naslov gore "Satan Panonski sjekao se od krivnje jer je ubio čovjeka" baš i ne drži toliko vodu, jer se Kečer počeo rezati, po djelomičnom uzoru na Marinu Abramović, puno prije izvršenog homocida.

[/IMG]

Stigao je film na CD-u na moju adresu! Zahvaljujem se gospon Šariću, direktoru DORF festivala na susretljivosti i volji da podjeli taj dragocjeni arhivski zapis s onima koji nisu mogli prisustvovati kino-projekciji ;)

Onom tko sinoć nije bio u Rijeci, neka bude žao. Ukupno 224 prijeđenih kilometara autom, radi filma u sjajnoj organizaciji DORF festivala, definitivno se isplatilo. Mogu samo reći da je ovaj Milinkovićev film nešto najbolje snimljeno o Satanu Panonskom što sam vidio. Još sam naježen. Brrr... A ja ne bih bio ja, da ne sredim direktno od organizatora i kopiju tog dokumentarca. Prema dogovoru, za otp. tjedan dana, film će stići poštom na moju adresu ;)
Toliko...

Film će biti prikazan u sklopu programa festivala dokumentarnog rock filma – DORF od u trajanju od 10. do 13. ožujka 2011. u 2 grada: u Gradskom kazalištu Joza Ivakić u Vinkovcima i Art-kinu Croatia u Rijeci/Novost petog DORFa program EDIT, namijenjen mlađima

Inače, film o Satanu Panonskom će biti prikazan u Rijeci, u Art-kinu Croatia, ovog vikenda, 12. 03. 2011. u 21:00h, u trajanju od 33 minute. Cijena ulaznice iznosi 10 Kn. Riječ je o jedinom filmu snimljenom za života Satana Panonskog, koji je ujedno i diplomski rad Milorada Milinkovića i uzbudljivo svjedočanstvo nastupa u Beogradu. U filmu pratimo Satanov nastup u SKC, pa gostovanje kod kultnog Fleke na Radiju B92, potom razgovor u stanu i sve završava nikad prikazanim kadrovima iz bolnice Popovača. Obzirom da je original nedostupan, pogledajte digitaliziranu VHS kopiju (nešto lošije kvalitete zvuka), uz dopuštenje autora…


Više o filmu i cjelokupnom programu možete pogledati ovdje:
Satan Panonski - dokumentarni film


[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]
...izgleda da ima i pojedinaca koji misle da se znak Satana Panonskog crta kao na ovoj fotografiji. Strašno!

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]


slušaj, skini:

Kečer, Andrija i ostala ekipa u sobi ludnice Ivan Barbot Popovača

Zapisi s radio emisije B92:
Satan Panonski - zapisi s radia B92 MP3

Skini na ovom linku Kečerovu improviziranu radio emisiju: Kečer & Radio Ugani nogu MP3

Zapis je snimljen 1989. godine u kazneno-neuropsihijatrijskoj ustanovi
"Dr. Ivan Barbot - Popovača", gdje je Kečer služio dvanaestogodišnju kaznu.

[/IMG]

e, ovako, prodao sam dosta naslova i sad su mi ostale slijedeće Glišićeve knjige, pa se požurite dok nije otišlo i to:

1. Ludi Englez i Deca ulice 35 kn + ptt (punk-protestni roman o prljavoj političkoj stvarnosti)
2. Dogfucker (perverzni roman na 260 str, on je jedini po 40 kn + ptt, desetak punksa koji su devedesetih palili i žarili punk scenom sudjeluje svojim pjesmicama, poput ove:)

Moj mali ne bira rupe,
fura u usta, picu i dupe.
Jebanje njemu nije teško,
taj trti redom i muško i žensko.
ako vam kar i jeb' ne škode,
naguzite se, moj će da bode!

3. Fovizam 30 kn + ptt, punk istorija fovizma posljednji primjerak - (roman za generacije koje dolaze)
4. Yellow dog 30 kn - (punk drama, na engleskom jeziku je)
5. The Wreckhouse tales 30 kn + ptt (trash roman, na engleskom jeziku, upotpunjen fotografijama Tamare Isaković)
6. Ajkula - posljedni primjerak 10 kn + ptt, - (slikarsko pesnički fanzin)

[/IMG]

naruči prema dolje navedenim uputama ;)







A, sad malo o Kečerovom best frendu Ivanu Glišiću i njegovim Punk knjigama:

NOVO!!!

Osim genijalnog punk romana «Deca ulice» od danas možete kupiti i u Hrvatskoj knjige Ivana Glišića – Matore Punk Ajkule, i to slijedeće:


- Sve su knjige, po samo 30 Kuna + poštarina za HR, osim knjige "Deca ulice" obzirom da je ta ipak nesto deblja u odnosu na ostale.
- knjiga Deca ulice je po 35 Kuna + poštarina za HR
- Fanzini su po 10 Kuna + poštarina za HR

Isplati se naručiti dvije do tri knjige odjednom, jer se tako plaća samo jedna poštarina

Knjige:

01. Diler / Život u svetlosti (roman)
02. Deca ulice (roman)
04. Mozak u tegli (prozno petska knjiga, prigodni tekstovi za punk bendove, naravno ukoliko im to autor dopusti)
05. La džungla / Niža rasa (roman)
06. Mars, punk strle for life (roman o punk prisnoj porodici)
07. Klub belih miševa (alkoholni roman)
08. Sveta devalvacija, punk parodija na grčke drame (dakle, drama)
09. Fovizam, punk istorija fovizma (roman za generacije koje dolaze)
10. Loši dečaci (roman)

fanzini:

11.Ajkula, poema, slikarsko pesnička
12. OI! This is serbia

- Ako naručujete iz Hrvatske, onda to učinite na ovaj E-mail, s obaveznom naznakom u subjektu maila "KNJIGA", kako vaš cijenjeni mail, ne bi završio u smeću, zajedno s ostalim spamovima:

catch.cozo@gmail.com

ali svakako požurite jer su neki naslovi već ostali u samo jednom primjerku, čak prije nego što bili i stavljeni na net!

Ako naručujete iz Srbije, onda naručite direktno od Glišića:

ivangl@sbb.rs


Još malo o Ivanu Glišiću, i njegovoj novoj knjizi povodom 35 godina punk-a, koju također možete naručiti s Hrvatske adrese:



Ivan Glišić, najstariji (shvati to kao: najiskusniji) punker na području bivše Jugoslavije, i jedan od utemeljitelja Punk pokreta na ovim prostorima, povodom trideset i pet godina punka objavio je novu knjigu. Ukoliko bi se za neku knjigu moglo reći da je "punk tematike", odnosno punk knjizevnost, iliti punk lektira, koju bi neminovno trebao svaki punker, ne samo pročitati, nego i imati u malom prstu, onda je to svakako ova nova Glišićeva knjiga, "Deca Ulice", podnaslovljena kao "Ludi Englez", koju je objavio u suradnji s David Stone-om, američkim mulitimedijalnim umjetnikom.

Ne razmišljaj previše,nego naruči knjigu na:

- ako naručuješ iz Srbije: ivangl@sbb.rs
- ako naručuješ iz Hrvatske: catch.cozo@gmail.com
(uz naznaku "KNJIGA" u privitku maila)

korice ispred:



korice iza:



www.ivanglisic.com

...a sada pročitajte i jedno od njegovih pisama, upućeno meni, s mnogim zanimljivim pojedinostima, iz "tadašnjeg vremena":

Kečerova braća? Nikada nismo razgovarali o obiteljskim stvarima, niti sam ih ikad video, samo sam načuo o njima, od drugih. Druženje je bilo čisto umetnički, tj. pank, sami sebi preci i potomci, okrenuti našoj muzici, poeziji, slikarstvu, koncertima. Nikad nismo pisali o roditeljima, braći etc, niti razgovarali. Čizme slobode nije dokumentirana knjiga, nego literarno obrađeno naše druženje, to vreme. Sem, ponekih njegovih sećanja iz detinjstva i rane mladosti, više kao tužne ili vesele dogodovštine. Naš pretposlednji susret bio je u Beogradu, na promociji njegove knjige Mentalni ranjenik. Poslednji je bio kod njega u selu Cerić, bila je samo mati starica, on, Zoran Šalinović i ja. Potom su me otpratili na kolodvor u Vinkovcima, tu smo, možeš misliti, jeli ćevape. Tu smo se dogovorili da ilustruje book Deca starog Bakunjina. Uskoro je poslao crteže, ja ih fotokopiram i vratim mu, no već posle koji dan se raspala federacija Jugoslavije. Kasnije, Keč me zvao iz Ljubljane, bedra su mu bila sva u dramlijama i prihvatio ga je jedan naš punker iz Slovenije, čiju sam mu adresu davno dao Mi smo se svi poznavali i jedni druge pomagali i štitili. Imao sam mnoga pisma, mnoge pesme, sve su mi razneli ili ukrali. Sada nemam ništa.
Setio sam se još nečeg: Keč me svakoga dan zvao telefonom iz Popovače. Spikali smo o umetnosti. Obožavao je Marinu Abramovič, ne znam da li si čuo za nju. Ne znam gde je sada, proslavila se u svetu po performansima. Recimo, gola na postolju u sali i svako je mogao da joj priđe i da je miluje. Imao je njen poster u sobici na selu. U selu me vodio do neke njivice, tu je hteo da osnujemo umetnički skvot. Trebao je mentalnog ranjenika da objavimo ovde, ali iskrsli su problemi, u Šapcu su počeli da proganjaju punkse. Tako sam njegove pesme dao Fleki, Gujići, koji je tada radio za B92, vodio radio emisiju Šišmiš, pa je čini se preko Fleke i njegovih pajtosa book štampana u Beogradu. Fleka je preminuo pre nekoliko godina, oslepeo od dijabetisa. Imao je bend, imam 3 kasete. Inače je rođen u Šapcu.
Keč je bio niži od mene, obrijane glave ili na nularici, ja sam visok 175cm, stalno sam nosio beretku a la Rotten. Na sceni Keč beše veoma slobodan, privatno bio je druga ličnost, tih, stidljiv, miran, uvek po strani, sasvim drugačiji od onog na sceni, tj. bini i u pismima, držao se uz mene, bio sam najstariji. Veoma me cenio i ja njega. Sanjao je o onom umetničkom skvotu, u kojem bismo imali produkciju fanzina, knjiga, muzike, pravili izložbe i književne večeri. Sećam se kad sam poslednji put bio kod njega, mati mu beše u crnini, neko je od njegovih čini se bio preminuo. vadio je vodu iz bunara, djerma. Sećam se da sam mnogo materijala o Keču dao Andreji iz Beograda, htela je da napravi zin samo njemu posvećen, skupljala je od svih punksa o njemu. Zin joj se zvao Obrijana žena, ali broj Keču posvećen mislim da se nije pojavio. Andreja je imala kratku rolu u filmu Mi nismo anđeli no 2. Sećam se, Keč mi dao i fotku kad je bio osmi razred, neko mi je uzeo. Tada su mu se rugali 'mečka'. i u posveti je napisao 'staroj mečki od mlade mečke', posle me je nazvao Ajkula, pa su to i drugi prihvatili. Ja stara ajkula, oni ajkulice.


...iznad: korice knjige Ivana Glišića - " Deca starog Bakunjina " koje je izradio i osmislio Satan Panonski, što nam još jednom potvrđuje njihovo zajedničko djelovanje. Pored toga, u knjizi se također nalazi i nekoliko Kečerovih pjesama i crteža.

[/IMG]

Objavljen prijevod na engleski jezik (u štampanom izdanju, dakako) starog Glišićevog legendarnog punk-dramskog djela Žuti ker -YELLOW DOG. Prijevod potpisuje američki multimedijalni umjetnik David Stone. Autor Ivan Glišić je kroz sedamdeset stranica teksta svoje punk-hardcore tragikomedije o ljudskoj naravi u božanskoj refleksiji drame ostao je dosljedno autentičan, tako, osim teksta, zadržavši pripadajuće crteže Borisa Milkovića Kuktza, s kojim je Glišić tada uređivao fanzin Udarac drito, s tek izmijenjenim dizajnom korica koje je osmislio Daniel Radočaj.

Ivan Glišić, utemeljitelj Punk književnosti i jedan od osnivača Punk pokreta u bivšoj Jugoslaviji, čovjek kojeg je Satan panonski iznimno cijenio, možda i najviše u punk prisnoj porodici, nakon što je davnih dana rasprodana, odlučio je vjerne čitatelje počastiti i besplatnim (elektroničkim) izdanjem jedne od svoji undergraund knjiga: www.zutiker.blog.hr

[/IMG]


Tko prvi, njegova djevojka, za male novce: Mentalni ranjenik - KUPI

bilo bi lijepo da onaj tko je kupi, ostavi ovdje pod komentare maleno "hvala" :)

PRODANO!!! Iako nitko nije pustio to maleno "hvala"...

[/IMG]

Na ovom linku skini kompletan intervju s Kečerom iz 89 godine na radiju Sarajevo, u trajanju preko 40. min:

Satan Panonski INTERVJU MP3

[/IMG]

1. Cjelokupnu radio dramu, u trajanju od 50 minuta, u MP3 formatu, možete skinuti, potom i poslušati kliknuvši na ovaj link:

RADIO DRAMA Čizme slobode MP3

Radio drama Čizme Slobode, u adaptaciji Ivana Velisavljevića, prema knjizi Ivana Glišića koja je nadahnuta pričom i druženjem s kontroverznim hrvatskim punkerom Satanom Panonskim, u zavidnom trajanju od gotovo 50 minuta, u izvedbi drugog programa Radio Beograda, već je nekoliko puta emitirana na svojim radio valovima. Redatelj drame je Zoran Rangelov, a u drami glume Dragan Vujić, Branislav Platiša, Siniša Ubović, Dejan Cicmilović, Biljana Đurović i Janoš Tot.

2. ČIZME SLOBODE - Glišićev skeniran legendarni roman o Kečeru, objavljen nekoliko postova niže, budući da su s vremenom pojedine stranice "nestale" s ekrana, sada možete skinuti kao jedan folder u PDF formatu, na ovom linku: Ivan Glišić Čizme slobode

NAPOMENA: da biste otvorili i mogli vidjeti, odnosno pročitati folder, potrebno je da u svom kompjuteru imate program za čitanje PDF fajlova, primjerice Adobe Reader.

Registar Hrvatskih branitelja

[/IMG]


U, ovih dana, popularnom "ilegalnom" registru Hrvatskih branitelja, moglo se, između ostalog, pronaći i podatak da je naš štovani Ivica Čuljak prijavljen 28. 06. 1991. - kada je krenuo putovima bojišta, u 109. Domobransku Vinkovačku Pukovniju, a odjavljen 27. 01. 1992. - na dan vlastite pogibije.

Ne znam zašto, ali što se tiče općenito popisa branitelja, više vjerujem ovoj "ilegalnoj" verziji, nego onoj koju toliko dugo očekujemo...

Evo, drug Bačo uletio malo noviteta:

[/IMG]

iznad: Kečer, s kapom, u donjem lijevom kutu, na Pank fešti u Subotici

[/IMG]

[/IMG]

[/IMG]

Kečer, na Punk veselici u Subotici:





A, usput i jedno od silnih tatoo spomen-Catch-obiljezja, mog kolege Kreleta VG Bitange:
(piše: "Hard blood shock", a ispod: "Nuklearne olimpijske igre")



i još iz nekih drugih izvora:

[/IMG]






(Autor fotografije Tomislav Brkić 25.08.1964. - 25.05.2009. - Vinkovci, kao i još mnogih Kečerovih, bez kojeg teško da bi mnogi od nas mogli sami "uhvatiti" taj trenutak, i poput njega, medijski ga proslaviti. - r.i.p.)

[url=http://img442.imageshack.us/i/satanpanonskigrob.jpg/][img=http://img442.imageshack.us/img442/9480/satanpanonskigrob.

Eto, mogli ste biti brzi od gospona uvazenog, i tako vi imati dolje,fotografijom prikazane, artikle...
sad vam jos jedino preostaje da gledate fotografije:

Vladu Čuljka, alias Kečea No 1, starijeg brata Satana nam Panonskog,
također ispunila energija muzičke kreativnosti. Doduše, ne poput one na koju smo naviknuli, no, pogledajmo:

http://www.youtube.com/watch?v=YYTfj7QFyuI

Zrtvovao sam primjerak svoje punk-ratnicke knjige, kao zamjenu za ove dolje dvije Kecerove fotografije, kako bih upotpunio svoju kolekciju,
ali ih ujedno i mogao podijeliti s VAMA!

No, ne ocajavajte, imam jos dvadesetak primjeraka svoje knjige,
koju mozete, prije nego sto se rasproda, naruciti na: last.caress@inet.hr, s obaveznom naznakom u subjektu maila: "KNJIGA", kako vas mail ne bi zavrsio u smecu,
zajedno s ostalim spamovima.
Cijena je 30 Kuna, s uracunatom postarinom u cijenu.

A, MEDIOKRITET GLEDA I GLEDA, ALI NIŠTA NE USPIJE SHVATITI.
STOGA KAŽE: „GLE, LUD JE…“
JER LAKŠE JE OSOBI SLABE MOĆI PERCIPIRANJA
TO REĆI ZA DRUGOGA,
NEGO SEBE PROGLASITI GLUPIM.

...Opaska autora bloga



Vidi kako je to uveličio kolega Sebo:




Satan Panonski, po povratku s bojišta:

Ovdje možete skinuti kompletnu knjigu Čizme Slobode, u kojoj karizmatičan autor Ivan Glišić opisuje svoje druženje sa svojim best frendom Satanom Panonskim. Sve su stranice u JPG formatu. Možete ih čitat, sejvat (otvori sliku i klikni desnim gumbom misa na spremi sliku), printat. Što god, činite to s iznimnim strahopoštovanjem. Kako prema Kečeru, tako prema Ivanu glišiću. Dobar tek. Više na: www.ivanglisic.com

Memorijal je skoncan. Za one koji nisu prisustvovali, evo nekoliko rijeci o tom velicanstvenom dogadjaju, preuzetih s www.vinkovci.blog.hr :

Ovoga petka manifestacija, «Memorijal Satana Panonskog» privukao je
500-tinjak obožavatelja iz cijele Hrvatske u prostore rock caffe-a
Walkow u Vinkovcima. Uz prvi Satanov bend, " Pogreb X ", nastupili su
i "Neću žvake, oću kusur" i "Intezivna njega", bendovi iz Vinkovaca,
a program je trajao punih 5 sati. Intenzivna njega je po meni najbolje
odradila svoj posao, a Satana je skidala bez ikakvih problema. Neću
žvake oću kusur su se malo petljali oko tekstova. Dok je veličanstveni
Pogreb x publiku doveo do ludila. Prije početka live programa na video
zidu pušteni su dostupni nastupi Satana u Zagrebu i Sarajevu. Satan je
osim stvaranja glazbe stvarao i poeziju i umjetnička djela, pa je u tu
svrhu mladi glumac Marko Komljenović pročitao nekoliko bisera Satanove
poezije. Satanu u čast punkeri iz cijele Hrvatske izmolili su i «Oče
naš». Osim toga, poznato vam je da je Satan bio poznat po svojim
"Hard-blood-shock" nastupima, a mladi ponukani njima u trenucima
ekstaze sinoć, činili su isto. Bez obzira što je proteklo 15 godina,
tekstovi njegovih pjesama pjevani su se iz sveg glasa, od onih
najmlađih, do osoba koje su stvorile vinkovačku glazbenu scenu.
Vinkovci su Satanu, odali počast koju zaslužuje.

p.s. U pripremi je dvd memorijala, a svi zainteresirani neka se jave
na renki@walkow.hr (cijena će biti simbolična) :)



Kao sto vidite, organizacija se potrudila pa tako i napravila cak dva plakata. Na ovom, za razliku od donjeg pisu bendovi koji ce nastupiti, iako Keceru, barem po bojama, ovaj novi nesto manje pristaje...






NASTUPAJU VINKOVAČKE LEGENDE: POGREB X - Kecerov prvi bend, NECU ZVAKE OCU KUSUR, i INTENZIVNA NJEGA. Dodjite, podrzite, popijte pokoje pivo velikom Keceru u cast, prerezite si vene...

Stranica s nekoliko Kecerovih video spotova, u vidu isjecaka s koncerta. Utipkaj donji link, ili jednostavnije primijeni COPI - PASTE tehniku:

www.youtube.com/results?search_query=Satan+panonski&search=Search

UZMI MOJE IME

Tako mi najmilijeg
što održava me na ovom svijetu
Ti poruči najtišim samo vapajem
i ja ću pustiti strah na slobodu,
razbit stakleno zvono zablude vijekova.
nek egzotičnost žutog cvijeta maslačka
pri prvom poljupcu uzbudi Te!



PATKE SA KAMČATKE

Dobro će nestati
Zlom se plaćati
Taj put,
put mog smijeha



TAKO REČE PEPEO

Šalješ mi krv u znak odanosti
Nije me strah tog sasušenog života
Dio Tvoje smrti gledam
U tom mrtvilu crvenog mulja
iskriči iskra istina
Moj vid me peče
Da izbacim sva zla iz sebe, kaže
Tvoja sasušena bijeda drhti na papiru
Upozorava me, naglašava
na pakost svih zlikovaca
Nije to za mene



KUPITE CVIJEĆE

Te hladne noći nikog nije bilo
da čuje promrzlog stvora glas,
posljednji pijanac iz krčme ode,
djevojčica uđe da zatraži spas.

Debeloj vlasnici pruži ručicu,
buket nježnih, plavih ljubica,
siroto dijete splakanih očiju,
iz tankih, malih ubogih prstića.

Kupite cvijeće, drhti joj glas,
majčice nemam, da joj ga dam!

A prokleti vampirčići zle spodobe,
djeca sa očima mladih đavlića,
otrgnuše cvijeće sirotom djetetu,
zgaziše nogama buket ljubica.

Hoće li to nekog zaboljeti?
Hoće li se netko postidjeti?



KEČEROV ODRED ZA ODMAZDU

Vojnik do vojnika
Kolona strašna
Punker

Blijeda njima lica
Krv niz usnu curi
Ratnik

Za bratom plače
Laća se lanca
Zvijer je

Suzu ne pušta
Nema u ručku soli
Čovjek

Crna besjeda ranjenog Punkera
Strašna odmazda surovog odreda
Uništi, uništi
Uništi im krov, dom i smijeh
Uništi im krov, dom i smijeh
Uništi



ABU NIDAL

Nosila je ona prekrasan buket
Raskošan miris, svi pogledaše
Tad prasak iz dječijih kolica
Nije li šareni balon prsnuo

Željezni snovi namjesto igre
Čij je plač znaj pravedniji
Hoće, ubiti to dijete maleno
Krvavi batrljci, ono nema prste

U budućem danu cvijeće opet
Čedo se rađa, sutrašnji upaljač
I ruke i noge njima su raznijete
Da, njih, Zao Duh je poslao



SADAŠNJOST

Prošlost je znam
majka budućnosti
Kčerka će majke
istom kurvom biti



BUĆNO

Zbogom anđele
Dobar dan đavle
Nisu meni udarili čavle
Ja jesam golgotu hodio

A čavle,
kad već kod čavala jesmo,
njih sam užario,
na licu gasio
Doživjeti vraga
gadno kako jebe

Zbogom anđele
Kratka ti krila
ti jesi sila
al nisi do visina
gdje okove nosim
Počivali na mudima mojim

ZAKON

Volio sam krv u svojim očima
jer znam, patnjom sam kupio radost
Ljubio sam plač izbatinanog dječaka
jer znam, gnjevom mu smanjio žalost
Vozio sam bicikl izbušenih guma
jer znam, junak je samo uz opasnost
Uzeo sam dvije tube onog ljepka
jer znam, preteška je starost



RECI MATI

Reci mati da utroba me nije nosila
Reci mati da prsima me nisi dojila
Reci mati da krv za mene nisi prolila
Reci mati da me nisi odgojila

Kad kako Mjesec Sunce zarobi
Kad kako obveza sina odvodi
Kad kako služba vlast provodi
Kad kako obmana dušu pogodi

Dok moć glasa mog racija razbije
Dok krik slobode dogma suzbije
Dok volju mladosti program nadkrije
Dok ponos moj kazne sudije



PRKOSNA MOĆ

Tvoje su riječi kanđe
u moje srce se zabiju
poslije odeš, one ostaju
a ja ih išćupati ne mogu

Tako svakom na koga naiđeš
biljeg užasa ljubavi podariš
tebe vidjeti, slijep bih bio
u ovoj mi noći tijelom rovariš

Jednom dođeš, pa nema te dugo,
riječi, pitam se koga sad kolješ
prostranstvima loviš novi si plijen
božanska je pustoš kuda prođeš

Ostavljaš djeci nejakoj more
sunce za tebe nema značaja
ko vampir im mladost sišeš
žrtve si biraš iz grotla porođaja

Igraj noćas po meni, gdje si
lomi me ljuti, kidaj poderi
imaš svu silu, činš me ludim,
duša je tvoja i anđela i zvijeri



SVOJOJ MAJCI

nije bilo pravde, ne istine
laž mila moja starice
laž bogataša raskalašenih
što ništa sveto im nije.
Tri Tvoja najljepša pupoljka
što odgajala ih jesi
ruke zle svireposti
Tebi su otrgnuli!!!

Obuzdaj se, ne ludi!
Ne traži nas više u svom bunilu
odagnaj posljednjim grčem halucinacije
ne priviđaj i ne nadaj se nikad
sve je zakopano
nismo u našim posteljama
uzalud trpaš u peć drvo bagrema gorljivog
ne očekuj, da vatra Te ugrije!
Majko! Vatrom spali nepravdu
svojom ljubavlju, učini da izdržimo!

...kad je moja majka ostala bez nas tri sina, Vlado i ja u zatvoru, Franjo u vojsci, te sam riječi bolu njezinu usmjerio!



TKO ĆE REĆI

Tko će reći
da nisam imao snage,
da ruke su bile mi blage,
da malene curice drage?
Samo me pusti i odjaši
jer ovo je noć mojeg nemira,
tako bih glavom razbio izlog
pun južnog voća marljivom trgovcu!